Nesnosna gužva u saobraćaju prouzrokovana je radovima na putu; visoke temperature uzrokuju napetost kod od znoja ljepljivih vozača i putnika, a to je i tačka ključanja za glavnog antagonistu koji automobil ostavlja u gužvi i prema svojim riječima ‘odlazi kući’, što god to značilo XD. Na gužvu nalijeće i inspektor za krađe Pendergast svog poslednjeg dana u službi i privremene penzije ‘iz snova’ u pustari juge Amerike koji je odabrala draga kod kuće.
Antijunak se suočava sa gomilom poteškoća da bi stupio u kontakt sa ženom i djetetom ali vrućina je u njegovom slučaju glavni katalizator koji je doveo do konačne eksplozije i okretanje agresije ka pokvarenom spoljnem svijetu. U jednom cijelom danu hodajući ulicama Los Angelesa suočava se sa različitim sugrađanima milionskog grada na Pacifiku a svi do jednog su dostojni prezira. Azijati koji profitiraju u stranoj zemlji a ne znaju ni da savladaju jezik, bezobzirni atino amerikanci u ratu sa teritorijama ne brinu o nedužnim žrtvama svojih razmirica, korporativni menadžeri spreman da se obruši na mušteriju da bi dokazao svoj status; ekstremni desničar, prodavac oružja, neonacista koji mrzi sve rase; bogati bijelci koji se bahate na terenima za golf; lijeni građevinski radnici koji otaljavaju posao. Sve što nije u redu sa sistemom sažeto je u jednu šetnju i našlo se kao meta pravičnog bijesa osvetnika iz naroda.
Za junaka koji ostaje neimenovan do samog kraja sve su to razlozi koji ga navode da preuzme pravdu u svoje ruke. Nepravedni svijet ga sprječava da svojim radom zaradi novac za život a ne može ni da plati alimentaciju za svoju ćerku. Lišen dostojanstva, neprofitabilan, nekad ugledni i funkcionalni šraf sistema je odbačen kao tehnološki višak i povodom toga ništa ne može učiniti. I sam je svjestan da je došao do tačke bez povratka i vitlajući oružjem polako odlazi na rođendan svog djeteta kanališući svoj bijes prema onima koji ga zaslužuju.
Jedino je Pendergast na korak od penzije uspio da sklopi kockice kako uhvatiti na prvi pogled uglednom člana društva koji je prolupao. Ali kolege iz stanice su zauzete pripremanjem oproštajne žurke i zadirkivanjem svoga pajtosa koji se nosi sa svojim ličnim bremenom. Nakon lične tragedije žena u krizi srednjih godina sve više brine za njega, naročit nakon ranjavanja, tjera ga da ode u prijevremenu penziju da bi otišli i sreću potražili u malom mjestašcu u Arizoni. Normalni muškarac sve radi da udovolji svojoj gospođi jer za ljubav je neophodno napraviti kompromise.
Pendergast i Bill su dvije strane iste medalje, muškarci pod ogormnim pritiskom i ogromnim ličnim nezadovoljstvom. Razlika je u načinu na koji se ophode prema problemima koji ih more – policajac se hrabro suočava sa problemima pred sobom a antijunak uzima na sebe borbu protiv sistemske nepravde, a to je bitka koju je unaprijed izgubio. Za predstavnika zakona predaja nije nikada opcija i policijski posao koliko god bio naporan i nezahvalan je njegov izduvni ventil i prilika za iskupljenje.
Kolektivno nezadovoljstvo koje izbija iz svake pore društva, porast nekulture i nesavjesni odnos pojedinca prema drugima i zajednici uopšte je progresivno gori i tema koju obrađuje Joel Schumaher je nikada aktuelnija. Strašna stvar je što svako ima dovoljno argumenata da reaguje kao Bill naročito imajući u vidu pritisak na poslu i kod kuće. Borba za zaradu, boljim uslovima na poslu i društveno nametnutim komforima je toliko snažna da ljudi ne prezaju ni od čega da bi ostvarili svoj cilj, a to uključuje i gaženje po svima oko sebe.
Situacija je toliko napeta da u bilo kojem trenu jedna od 300 miliona tempiranih bombi u SAD je spremna da eksplodira i zato je učestali broj masovnih pucnjava, ekstremističnih organizacija i individua. Najtužnije od svega što lična tragedija lika kojeg fenomenalno dočarava Michael Douglas, u prema sopstvenim riječima omiljenoj ulozi, nema nikakvu težinu, to je samo kap u moru kriminala; vijest crne hronike u novinama koji bez emocija zadrže pažnju čitalaca na par trenutaka i onda potpuno ispare iz glave da bi ustupile mjesto novim šokovima. Poslednja linija odbrane su upravo policajci i Pendergastu burni zadnji dan pomaže da promijeni odluku i nastavi da radi ono što voli, suprotno supruginim očekivanjima.
Individualna ljudska drama odiše satiričnim tonom koji je u momentima fantastično komičan kada dječak na biciklu pokazuje frustiranom pravedniku kao da upotrijebi bazuku. Uzavreli ljetnji dan sigurno ne doprinosi racionalnom toku misli i reditelj nas ostavlja sa mišlju ko je sledeći od običnih građana koji će da poludi i upusti se u neuzastavljivi pohod.
filmaginacija.blog 