Sirove Početnice: Raw (2016) i Novice (2021)

Prema definiciji sirovo je nešto što je neprerađeno, nepročišćeno, grubo, prosto. I Julia Ducournau i Lauren Hadaway su u formalnom smislu početnice, zvanično predstavivši svoje debitantske filmove (Ducournau – Raw (2016) a Hadaway – The Novice (2021), ali njihova vizija, poznavanje filma i korišćenje  filmskih metoda odaju zrelost i raskošni talenat.

Hadaway (1990) je radila na dizajnu zvuka i sarađivala sa najpoznatijim rediteljskim imenima današnjice (Pacific Rim, Hateful Eight, Whiplash, Justice League, Transformers…) Sa prikupljenim iskustvom i originalnim scenarijom odlučila se otisnuti u rediteljske vode (Phrasing lol) i režirala priču o Alex Dall (sjajna i jedinstvena Isabelle Fuhrman, poznata po horor ostvarenju Orphan (2009) i ovogodišnjem nastavku Orphan: First Kill (2022) ), super ambicioznoj djevojci koja je do svega u životu morala doći na teži način, uz nevjerovatan trud i zalaganje. Ono što joj nedostaje nedostatkom talenta nadoknađuje mukotrpnim radom i nadčovječnim psihofizičkim naporima. Testove radi po nekoliko puta, do poslednjeg sekunda koristi vrijeme i manično je opsjednuta time da u svemu mora biti najbolja. Testiraće sebe do krajnjeg maksimuma u pokušaju da uđe u prvi veslački tim, među fizički superiornijim djevojkama.

Probijanjem granica sopstvenih mogućnosti, treningom do samopovređivanja Alex nam drži lekciju iz odlučnosti i upornosti. Problem nastaje kada shvata da sa pomjeranjem sopstvenih granica ne doživljava očekivano zadovoljstvo. U scenariju koji potpisuje rediteljka Hadaway je mnogo autobiografskih elemenata. Ona je takođe trenirala takmičarsko veslanje i upoznata je sa nemilosrdnim borbenim duhom među sportistima(Uništi ili budi uništen), koji gura pojedinca preko granica izdržljivosti. U kombinaciji sa umom sklonim perfekcionizmu, Alex počinje da gubi konce realnosti. Izlivi bijesa, znaci nemoći, nezaliječene fizičke povrede, pobijedi vrijeme, broj zaveslaja, udasi, treninzi i opsesija rezultatom počinju da bude kamen spoticanja i u jedinim vezama koje ostvaruje sa koleginicom iz tima – ‘otpadnicom’ Erin (Charlotte Ubben) jer je ona jedina koja nema stipendiju; sa Loni, asistentinjom iz fizike i osobom sa kojom stupa u romantičnu vezu. Sve što je izvan njene kontrole je i plaši, pa i veza sa osobom do koje joj je stalo. Emotivna zatvorena Alex konačno (prvih 10 minuta filma je bez ikakvog dijaloga) popušta pred snagom ljubavi i prelama u svojoj glavi da joj je bitniji stvarni život od beskrajne borbe same sa sobom. Ali je ipak morala pobijediti, da bi dokazala da može, a kada je dobila potvrdu sopstvene vrijednosti spremno odlučuje da nastavi dalje sa životom kroz veličanstvenu transformaciju prilikom veslanja uprkos grmljavini. Iako joj je sredstvo bilo pogrešno (inat) cilj kroz je prošla je prepun nade.

Julia Ducournau (1983) dolazi iz ljekarske porodice pa je njena fascinacija ljudskim mesom razumljiva. Ako se tome doda i ljubav prema Lynchovom Elephant Man-u i Cronenbergovom opusu, body horor koji vidimo u Raw-u i Titanu (2021) nas ni najmanje iznenađuje(haha šala, spremite se za mnogo neprijatnosti i odvraćanja pogleda sa ekrana). 

Garance Marillier je Justine, koja je cijelog života vegeterijanka uz svoje roditelje, beskrajno je talentovana i željna da stiče nova znanja iz oblasti veterine. Njen problem leži u prilagođavanju i uklapanju u normalan svijet studenata, u kojem vladaju norme koje ni njima nisu uvijek najjasnije (Inicijacija/maltretiranje brucoša). Za razliku od Hadaway-ine Alex, koja je usamljena u svojoj ambiciju, Justine ima sestru Alexiu (Ella Rumpf) na završnoj godini studija i potpuno je uklopljena u svijet iz kojeg Justine vidno štrči. Nakon krvave nezgode, Justine će otkriti da je glad za živim mesom jače od roditeljskog zaštitničkog odgoja. Kao starija, Alexia je već istražila taj dio sebe i postaje sestrin krvavi vodič.

Popuštanje pod pritiskom okruženja(jede živo meso kao dio inicijacije) natjeralo je rediteljku da pristupe pretjerivanju zarad ismijavanja te je kanibalistički poriv Justine iskorišten za približavanje ‘otpadnika’ društva. Dobra djeca koja su došla da uče i stiču znanja trpe vršnjačko nasilje; Sa druge strane, pripadnost masi se tumači kao problem, sudeći prema autoritetima. Tako za tili čas imamo zbunjenu tinejdžerku rastrgnutu dualnošću shvatanja realnosti pridodatu neizbježnoj, gotovo čudovišnoj samokritičnosti, kojoj je svaka osoba sklona pri odrastanju. Nije njena želja za krvlju bila toliko velika koliko za slobodom izbora bez roditeljske patronaže kao i za ljubavlju koja će dolazi kroz odnos sa biseksualnim cimerom Adrienom (u naletu ekstaze odbija da ga povrijedi, svjesna svoje nastranosti i pokušaja da je kontroliše). Svijet se ruši kada je sestra iskoristi za jeftine poene u društvu i klimaktični sukob nije prijatan za gledanje ni u kom smislu. Konstatacija da je porodična ljubav bez granica dobija novu dimenziju u šokantnom krvavom obrtu (zar je moguće i dalje). Prihvatanje sopstvenih najmračnijih inhibicija nas čini jačim i otpornijim da hodamo putem i nosimo se i sa težinom svojih postupaka.

Hadaway okrutnim realizmom kritikuje društvo koje je nametnulo nedostižne norme svakom pojedincu. Ako se prepustimo pukom ušrafljivanju u sistem, pa makar i bili najbolji šrafovi, prihvatamo gomilu prljavih, često bespotrebnih pravila i normi.

Različitim metodama obije rediteljke prolaze kroz sličan cilj. Cilj je unutarnje ja, a do njega dolazimo raslojavanjem i djelova bića koja nam se ni najmanje ne dopadaju. Ducournau je osvojila kanski festival sa sledećim ostvarenjem Titane, u kojem još eksplicitnije razrađuje teme načete u Raw-u, i uvrštava je, već na početku karijere, među najznačajnijim filmovima ‘French New Extremity’ žanra. Pred Hadaway je impresivna budućnost sa stečenim iskustvom u industriji kombinovanim sa vanserijskim pripovjedačkim talentom. Debitantska ostvarenja obije dame su ozbiljni filmovi, koji nas tjeraju da i dalje o njima razmišljamo, dugo nakon gledanja. U industriji koja je uvijek (x puta nepravedno) favorizovala muškarce zasluženo su se pozicionirale kao vrhunske kinematografkinje od kojih očekujemo još decenije produktivnog rada.