Robert Eggers se opredijelio za teren istorijskog filma, pa su njegova prva dva ostvarenja VVitch i Lighthouse smješteni na teritoriji Nove Engleske u XVI, odnosno XVIII vijeku. U najskupljem ostvarenju do sada radnja nas smješta u IX vijek, u svijet pagantsva i misticizma, neosvojenih zemalja i sirovog nasilja koje čini da se svijet okreće.
Amlet se kao dječak raduje povratku svog oca, kralja Ravena (Ethan Hawke), ratnika osvajača koji ima jedino ima ljubavi za svoga sina, pravog naslednika tatinog carstva. Uz pomoć odane lude Heimira (Willem Defoe) Raven inicira dječaka u svijet odraslih, probudivši u njemu animalistički nagon kroz predavanje primalnim instiktima i pred očima dječaka se ukazuje stablo kraljeva, čiji je i sam veličanstveni izdanak.
Kraljev brat Fjolnir u kratkom vremenskom periodu ističe svoje pretenzije na tron i brutalno ubija brata koji ne moli za milost ni u sudnjem času. Fjolnir Bez Brata postaje novi kralj i naređuje ubistvo dječaka, jedine prave prijetnje njegovoj pretenziji ka tronu. Jedva spasavši živu glavu i sam dječak prisustvuje nasilnom otimanju majke Gudrun (Nicole Kidman) i predaje se borbi sa nemirnim morem, dok mantrički ponavlja riječi kojima se zaklinje na osvetu.
Mnogo godina kasnije odrasli Amlet(Alexander Skarsgård), član grupe vikinga koja hara i pustoši sela u Rusiji, demonstrira plovidbene sposobnosti i fanatičnu nemilosrdnost i posvećenost krvlju natopljenim osvajačkim pohodima. Nasilje je grafički impresivno, a u kombinaciji sa prepoznatljivim dugim zadržavanjem na kadrovima prirode koji su karakteristični za sve rediteljeve filmove možemo da osjetimo surovost svijeta Mračnog Doba.
Na putu junak susrijeće hrišćansku vješticu Olgu (Anya Taylor Joy) koju kao robinju treba sa ostalim treba opremiti upravo Fjolniru Bez Brata. Slijedivši jednostavni zaplet priče o osveti koja je poslužila kao inspiracija za najpoznatiju Šekspirovu tragediju, Amlet odlučuje da se preruši u roba i polazi ka svom stricu koji živi izolovan izgubivši većinu kraljestva u pustoši Islanda gdje upravljaju malom farmerskom zajednicom. Fjolnir je na kraju svijeta sa Gudrun, Amletovom majkom napravio srećnu porodicu i dobio dva sina.
Amlet se pokazuje kao dobar za kralja i zajednicu i napreduje u službi po danu, a noću djeluje jer je mač koji je dobio za osvetu od mitskih izaslanika na ispunjenju svoga puta. Zvjersko nasilje koje čini nas polako odaljava od njega kao junaka za kojega se treba vezati, jer se pretvara u zvijer protiv koje se bori. Početne simpatije sa Olgom prerastaju u savezništvo. Silom odvedena iz svog rodnog kraja, sveštenica u svijetu divljaka, i ona je vođena pukim preživljavanjem i Amleta posmatra kao instrument koji joj pomaže u ostvarenju cilja. Olga zna za halucinogenu gljivu i truje malu zajednicu i pojačava krvoločni efekat koji je Amlet svojim zvjerskim egzekucijama postigao među prestrašenom zajednicom vlastele i robova.
U razgovoru sa majkom koju je čeznuo vidjeti, umjesto toplog zagrljaja nailazi na njen prezir i njemu se ruši cijeli svijet, zajedno sa sistemom vrijednosti. Rođen kao dijete patnje osuđen je nanositi bol, osim ako sam ne prekine nit sudbine koju su Bogovi za njega ispleli. Ljubav prema Olgi održava ga u životu i daje mu novi pogled na svijet i šansu za spasenje.
Iskupljenje traži kroz žrtvovanje za svoje najbliže nakon što bude u viziji uznesen do kapija Valhale, (Bjork upravlja kočijom) ali tek nakon što ukrsi mačeve sa Fjolnirom u nagoj (bukvalno) iskonskoj borbi u vulkanu u kojoj su oba borca osuđena na smrt prije nego što je i borba počela, jer ni za jednog ni drugog nema mjesta među spasenima.
Nešto što obožavaoci rediteljevog opusa mogu smatrati kao slabost je nedovoljna mističnost i linearnost priče(kao što ima npr. Valhala Rising). Ipak, on uspjeva u namjeri da u svom najskupljem filmu gdje nije imao prostora za grešku širokoj publici predstavi na zabavan način magijski svijet krcat nasilja, krvi, mističnih sila i mitskih bića prizvanih u borbi junaka sa svojim neprijateljem, a ultimativno i sa samim sobom.
Postepeni prelasci između mita i stvarnosti, sumnjičavost ka motivaciji glavnog lika kao i nedostatak likova sa kojima ne možemo da se poistovjetimo zaokružuje sumornu sliku mračnog doba gdje je jedina snaga ležala u čeličnoj volji za preživljavanjem. Glavni ekipa je na visini zadatka iako usiljeni akcenat sa tvrdim r Ane Taylor Joy može biti na trenutke iritantan. Kao najveći nedostatak mogla bi se navesti uprošćenost scenarija za standarde Eggersovih filmova, ali velika svjetla pozornice podrazumijevaju određene žrtve. U intervjuima o filmu komentarisao je da nije imao slobodu u post produkciji kao što je navikao što donekle objašnjava jednostavniji zaplet u odnosu na stil koji je izgradio. Uprkos svemu njegov stil nike izgubio na kvalitetu usred komercijalizacije, iako je ovo sigurno slabiji film u odnosu na prva dva, što nas ostavlja u dobrom raspoloženju da iščekujemo rimejk Drierovog klasika Nosferatu sa William Defoom kao glavnim akterom.
filmaginacija.blog 