Totalitarizam je oblik vlasti u kojem dominira jedna klasa sa najčešće silom nametnutom ideologijom, kroz koju zadovoljava sopstvene interese instrumentima moći i zastrašivanjem. Termin je prvi put upotrijebio zvanično Benito Musolini.
Fascinacija apsolutizmom, još jednim od sinonima za totalnu moć se može naći u moharhističkom obliku vladavine u daljoj istoriji a svoju kulminaciju doživljava u XXom vijeku, prvo kroz britanski i srednje evropski imperijalizam a zatim se manifestuje u (do tad) najekstremnijim oblicima: nacizmu, fašizmu i militarizmu.
Geopolitička mapa svijeta se mijenjala, ali ‘total’ u vlasti nije se smanjivao. Kult ličnosti, ideologije, pa i one koje se smatra pozivitivnom ispirao je glave mladima na različitim kontinentima i u različitim periodima druge polovine XXog vijeka. Špijunske igre velikih sila (ponovo borba za apsolutnom nadmoći) za vrijeme Hladnog rata su ostavile dubok ožiljak u kolektivnoj svijesti generacijama dolazi.
Oštrom oku stavaraoca nije promakla prilika da svoje junake pozicionariju distopijskim društvima, u kojima jednostrana vlast diktira pravila igre običnim ljudima, marionetama koje prate pokret ne mozgajući o njemu. Djela George Orvel, Aldous Huxley, HG Wells-a, Philip K Dicka postala su klasici književnosti a zagolicala su maštu znatiželjnom čitaocu, uvodeći ga u svijet daleke budućnosti, u kojem je društvo izgubilo pozitivne osobine civilizacije i samovoljno toli glad slijepom poslušnošću svojih piona.
Ko bolje može prikazati realni ugao jednog takvog svijeta do čovjek koji je u njemu odrastao? U intervjuima Paul Verhoeven (rođen 1938 u Holandiji) se prisjeća najranijeg djetinjstva i slika razaranja, mrtvih tijela na ulicama. (Kuća mu je bila u blizini vojne baze u Ajndhovenu)
Kroz kostime i dizajn simbola imamo jasnu paralelu sa nacistima a, zbog toga može biti protumačena kao uvredljiva od strane Amerikanaca, velikih spasitelja i dežurnih svjetskih policajaca. Posebno odjeljenje sa mentalnim slanjem poruka neodoljivo podsjeća na Hitlerovu sklonost ka istraživanju okultnog. Perverznu zaljubljenost u pištolje i puške gledaocu nije potrebno ni opravdavati ni detaljnije objašnjavati. 😀
Reditelj ni u svojim ranijim radovima nije bježao od oslikavanja totalitarnog društva (Korporacijska nadmoć u sudaru sa bezumnim nasiljem u Robocop-u,, okrutnost administratora Kohageena na planeti Mars u Total Recallu kao i perverzna nezajeljdljivost showbusinessa u Showgirls).
Federal network nam predstavlja šta da mislimo o poodmaklom ratu sa bubama, koje imaju naprednu tehnologiju i u sukobu su sa ljudskom rasom. Traže se osobe koje će biti građani a ne civili, jer razlika između građanina i civila leži u spremnosti da odbraniš ideju države i cilja. To je stvarnost sa kojom se suočavaju mladi par Johnny Rico i Carla Ibanez, Carl, pametnjaković sa crnim humorom i vizionarskim razmišljanjima kao i Desi, druga jaka žena zaljubljena u Johnnya u 2197. u Buenos Airesu. Carmen želi da postane pilot transportnih brodova, a Carl postaje dio Naučne službe gdje će dobiti priliku za brzi činovni napredak.
Figure autoriteta u ovom svijetu su, ako su civili oprezne kukavice, kao što je Ricov tata (ne želi da mu sin ima veze sa ratom) ili su građani koji su najčešće osakaćeni (svaki predstavnik autoriteta ima neki fizički nedostatak, najvjerovatnije zadobijen u borbi).
Suprotno ocu imamo nastavnika Rasczaka (nenadmašni dežurni holivudski zlikovac Michael Ironside) koji nenametljivo gura priču o slobodi izbora, ali mu se raspoloženje mijenja kad se vrati na prve linije fronta kao poručnik. Ricovoj buntovnoj prirodi je odbojna pomirljivost i kukavičluk oca i odlazi u Pješadiju, najzahtjevniju vojnu jedinicu gdje će naići na još jednu čvrstu figuru, predstavnika autoriteta nemilosrdnog Zima (Clancey Brown, par godina ranije glumio stražara u zatvoru u Shawshank Redemption). Njegov put je drugačiji i on se odriče čina zarad adrenalina i direktne borbe prsa u prsa sa odvratnim aranhidama.
Aranhide su lukave i, kao i ljudi, vole da zadaju udarce u bolne tačke, te da nadmudrivanjem izvojevaju pobjede na bojnom polju. Jeziva mogućnost da postoje nikad viđene bube koje upravljavaju ostalima ujedno predstavlja i nadu da zarobljavanjem takvog organizma možemo (mi, ljudi, lako je poistovjetiti se, pogotovo protiv ovakvog neprijatelja) da izvučemo korist i da bolje razumijemo sledeće korake koje treba preduzeti u istrebljenju ovih organizama u mnogim aspektima dominantinijim od nas (nemaju osjećaj za strah, ne znaju za smrt, nemaju ego i razmnožavaju se u ogromnim brojevima).
Otvoreno satirično, pred našim očima reditelj rastavlja čovječanstvo na proste činioce i predstavlja nam sve njegove probleme, koji na svijetlu izgledaju gori, ružniji i veći,utoliko što je rediteljska hiperbola surova realnost. Jačanje ekstremističkih organizacija i desnica širom planete je trend koji zadnjih dekada je u konstantnom porastu. Frustrirani narod često komentariše kako je za napredak potrebna čvrsta ruka i neko sa bičem u rukama ko će nam strogo nametnuti pravila da bi ih što poniznije slijedili.
Grafičko nasilja i specijalni efekti su donijeli nominaciju za oskara i dobro su ostarali nakon 25 godina. Ono što je problematičnije od efekata je kasting glavnih mladih glumaca koji na momente djeluju kao lutke bez mozga i sa jako uskim opsegom emocija. Nije idealno, ali ovakvom epskom svemirskom spektaklu je manji propust dozvoljen. Posebno ako se uzme važnost i veličina samog obračuna. Da je tema Drugi svjetski rat ovaj film bi i dalje bio predmet razgovora. (Moglo bi se reći da je Starship Troopers ustvari Saving Private Ryan sa bubama xD)
Reditelj u svom karakteristično eksplicitnom stilu oslikava groteskno sarkastičnu sliku, ne samo američkog društva, već nas samih, monstruma koji su spremni da gaze preko tijela svojih neistomišljenika da bi im nametnuli što smo zamislili da trebaju da misle. Dok je autor romana po kojem je nastala ekranizacija zaljubljen u vojno ustrojstvo Verhoevene ne propušta priliku da otvoreno kritikuje sistem prepun mana. Prisustvo dva velika imena kao što su Ironside i Brown dodaju na dubini i vjerno oslikavaju dvije različite vrste zaluđenika, proizvoda sistema, nemilosrdnih mašina za ubijanje koje su, u dubini duše ljudi, kao i naši prototipi heroja Rico, Ibanez i Ace, jedan od rijetkih preživjelih iz Roughnecks pješadijske jedinice.
filmaginacija.blog 