Rijetko kada se u krugovima obožavaoca Johna Carpentera i Tobe Hoopera spominje njihov zajednički naslov Body Bags (1993). Svakako postoje kvalitetniji filmovi obojice, ali to ne umanjuje otkačenost i zabavu koju nudi ova antologija sačinjena iz tri priče, prožeta centralnom u kojoj se i sam Carpenter našao u ulozi naratora, mrtvozornika sa uvrnutim smislom za humor koji za nas načinje vreće za mrtva tijela, koji će dijeliti sa nama sudbinu tragično nastradalih i kako su se tu opšte našli. Sam Tobe Hooper se pojavljuje u ulozi radnika u mrtvačnici i on je samo dio poznatih velikana horora koji se pojavljuju kao akteri priča čiji zajednički imenilac je opskurna smrt.
U prvu priču Gas Station nas uvode dvije studentkinje, od kojih je jedna prihvatila novi posao, noćnu smjenu na spomenutoj pumpi. Radio nam javlja stanje o potrazi za masovnim ubicom koji i dalje nije uhvaćen. Uz kratke instrukcije Teda, radnika od kojeg preuzima smjenu počinje noć na pumpi, što je samo po sebi dovoljno jezivo, pogotovo za spremanje ispita o devijantnom ponašanju. Uz šarenolike posjetioce pumpe odmiče veče uz razne čudake, među kojima je i Wes Craven, koji glumi jezivog lika i navodi lažnu sumnju na sebe. Prava opasnost vreba od stvarnog ubice koji će se otkriti kad se Anne bude najmanje nadala i pretvoriti u ovu priču u slasher sa klizavim završetkom i brutalnom egzekucijom. Kao radnik mjeseca se pojavljuje i Sam Raimi koliko da nam pokaže kako bi trebalo da izgleda pravi Ted. Milionski gradovi koji ne spavaju, noćni život u njima krije gomilu čudaka, među kojima je moguće naići i na pravog manijaka.
Drugu priču ‘Kosa’ nosi neprevaziđeni Steach Keach koji je centralna figura u ulozi sredovječnog čovjeka koji se muči sa prihvatanjem prolaznosti godina i ubrzanim opadanjem kose, što u njegovoj glavi predstavlja gubitak muškosti. Ni riječi djevojke, ni moderni frizer, ni skupocjene metode ne pomažui dok se na televiziji spasonosno ne ukaže reklama za nešto sasvim novo. U prvoj priči nam je radio predskazao dolazak manijakalnog ubice, a u drugoj klinika za rast kose Roswel (mudrome dovoljan trag, mjesto slijetanja prvog NLO-a) nudi patetniranu kremu koja garantuje kosu i povratak samopouzdanja. Na ivici očajanja, opsjednut lepršavim i bujnim grivama koje vidi svuda oko sebe, prihvata rješenje i odlazi na novu kliniku. Nizom jeftinih markentinških trikova i uz nagovor sestre koju glumi Debbie Harry, nesvjestan manipulacije karakteristične za uslužne djelatnosti i korišćenje slabosti žrtve Richard pristaje da proba gel i ostvaruje mu se san, dobija kosu i privremeno zadovoljstvo dostiže vrhunac. Već tada znamo i željno iščekujemo da vještačka prečica do lepršave kose pokaže svoje kontraindkacije. Zajedno sa Richardom shvatamo da su gordost i taština naše najveće slabosti i da je komformizam potrošačkog društva u koji smo ušuškani zamka koja nas spremno čeka ako pokleknemo. Prisustvo vanzemaljaca dolazi neočekivano kao dodatni faktor iznenađenja u priči a naučno fantastični element je vješto iskorišten, kao kontrast prvoj, donekle realističnoj priči.
Perspektivni bejzbol igrač doživljava tešku saobraćajnu nesreću i ostaje bez oka, što je i ime treće priče. Uništene karijere ali u srećnom braku uz podršku žene se odlučuje na eksperimentalnu transplaciju oka, a sve to na preporuku doktora čiji lik tumači Roger Corman. Upozorava ga da sam ne podržava tu operaciju, ali Brentovo prihvatanje iz očaja je lako shvatiti. Transplatacija je uspješna, ali odmah svtvari se mijenjaju na gore poći po zlu. Iritacije, glavobolje i vizije more Brenta i počinje da podliježe uticaju oka, koje očigledno sadrži uspomene i karakteristike osobe kojoj je pripadalo. Svijet oko njega počinje da se ruši a potpuno preuzimanje znači da je oko uspostavilo potpunu kontrolu. Ljubav žene i snaga vjere prikazane kroz Biblijske citate i religioznost bračnog para daje Brentu trenutak lucidnosti u kojem sam sebi presuđuje i platiti najveću cijenu čovjekovog izigravanja Boga. Efikasna psihološka drama koja nas ostavlja sa metafizičkim pitanjem: da li tijelo u sebi nosi djelove duše umrle osobe?
Žanrovska raznolikost među pričama je odlično spojena kroz centralnu Mrtvačnica, sa Carpenterom i solažom električne gitare karakaterističnom za 90te godine. Zbog velikog broja poznatih koji se pojavljuju pomno se prati svaka scena, a priče su dinamične i zanimljive, svaka iz svog razloga. Body Bags je mnogo više od običnog TV filma dva horor majstora zbog uspješnog miješanja komedija i horora. Najveći značaj Body Bagsa leži u veličanju eksploatacije kroz pojave legendarnih B glumaca i režisera, koji su i većinom put do velikih studija našli zaobilaznim putem, kroz nezavisne projekte. Nezaobilazno gledanje za horor kompletiste i ljubitelje antologija a dovoljno zanimljiv ugođaj za sve ostale ljubitelje sedme umjetnosti.
filmaginacija.blog 