The Duellists predstavlja debitantsko ostvarenje Ridley Scotta sa kojima s predstavio i najavio svoje učešće u građenu epohalnog spektakla. Last Duel 2021 ostao je u sijenci House of Guccia, koji je nezasluženo doživio neuspjeh. U oba filma Ridley Scott secira istu temu: pitanje časti i junaštva kroz junake koji pripadaju različitim klasama.
U sredini jednostavne priče, ekranizacije novele Josepha Conrada, nalazi se pukovnik Fareaud (Keitel) , pripadnik lake konjice koji u doba Napoleona rješava svoje nesuglasice dvobojem. Kada mu general pošalje naređenje o kazni koja mu sleduje zbog učestvovanja u dvoboju po pukovniku D’Hubertu(Carradine), imućnom i uglednom vojnika, Fareaud će projektovati svoj sukob na njega i tako otpočinje niz međusobnih sukoba duž Evrope traje 15 godina.
Tvrdoglavost i i nepretvornost Fareuada koji u D’Hubertu vidi sve što nije u redu sa vladajućom klasom i označava krajnji domet ovog čovjeka. Njemu od svoje časti nema preče stvari. Mašina za ubijanje proizvod grozomornih ratnih dešavanja. U bici smrtonostan u miru problematičan. Harvey Keitel sjajno demonstrira aroganciju jednog vojnika kojem život bez borbe i sukoba nema nikakvu značaj, što do perfekcije razređuje francuski majstor Bertrand Tavernier u svom Captain Conan-u (1996).
D’Hubert je drugačiji i brzo zbog svoje inteligencije i snalažljivosti napreduje u vojnoj hijerarhiji i svi se dive njegovoj hrabrosti i suprostavljanju takvoj nemilosrdnoj zvijeri kao što je u Fareuad. U momentima kada je izazvan ne preza od dvoboja, ali dovodi u pitanje svoje istrajanje u ovoj ludosti. Da li je moguće živjeti konstantno sumanuto braneći sopstevnu čast? Nije li samurajska doktrina a i zadatak vojnika da svaki put kada juriša u bitku preda svoj život i zamišlja svoju smrt na stotinu najgorih načina?
Nedostatak velikog budžeta primorao je reditelja da se drži jednostavnosti priče i karakterizacijom dva različita čovjeka nam prikazuje svijet vojnika, muškaraca primoranih da zarad viših ciljeva jedni drugima uzimaju živote.
Dvojica ne mogu jedan bez drugoga. Osim uzajmnog poštovanja koje se vidi prilikom susreta sa Kozacima u Rusiji, dva čovjeka od ratovanja nisu imali vremena za bilo kakvo prijateljstvo. U sukob su uložili više nego u bilo koji drugarski odnos ili ljubavnu vezu. Prilikom smjene Napoleona, kao uticajni general D’Hubert lako biva prihvaćen od strane rojalista koji su zatvorili Ferauda, zakletog napoleonistu. Koristi svoja poznanstva da u tajnosti oslobodi Ferauda, kojem prijeti smrtna kazna, što potvrđuje teoriji o nesvakidašnjem prijateljstvu koje je proisteklo iz zajedničkog stavljanja glave na panj u direktnom okršaju različitim oružjem.
Fotografija i atmosfera podsjećaju na Kubrickovog Barry Lyndona i reditelj često prikazuje turobne pejzaže koji reflektuju teške misli glavnih junaka. Krajolici Francuske, Škotske i Engleske naslikani su kao potezima velikih slikarskih majstora. Bila to nemilosrdnost ruske zime, unutrašnjost bordela u Njemačkoj ili raskoš privatnog imanja u Francuskoj dobijamo sliku i viziju mačizma i šovinizma, u kojem pas jede psa a za žene nema mjesta osim da budu ljubavnice, zadovoljne majke ili udavače za ugovorene brakove. Koreografije mačevanja su zadivljujuće a svaki obračun nas smješta među piktoresne pejzaže, čiji spokoj jedino narušava njihovo (ljudsko) prisustvo.
U Last Duelu situacije za žene je daleko od idealne jer se zbiva u XIV vijeku u vrijeme stogodišnjeg rata. Jean D’Carouge (Damon) je vojnik kojem je borba sve u životu. Uz pomoć sopstvene hrabrosti dolazi do plemićke titule i supruge Marguerite (Comer), a borba je njegov jedini instrument kojim može da odbrani svoju i njenu čast. Nekadašnji Jeanov prijatelj Le Gris (Driver) nakon nekoliko nesporazuma sa Jeanom, ulazi u otvoreni sukob pokušavši da mu otme zemljište koje mu sleduje a na kraju uzima prijateljevu ženu silom čime joj je trajno ukaljao reputaciju.
Sa scene dvoboja vraćamo se retrospektivno u priču upoznajući se pričom junaka u maniru Kurosavine ekranizacije Akutagavine priče Rašomon: Iz tri različite ugla. D’Carougovog, Le Grisovog i ženinog ugla. Žene nisu ništa više od stvari koje vrijedi razmjenjivati, upotrebljavati i pokazivati po potrebi. Iako sirov, neobrazovan i tupav prostodušni Jean je zavolio svoju ženu i vjeruje njenim riječima kada kaže da je silovana. Iscrpivši sve legalne metode doba u kojem žive jedino što mu preostaje je da se ukrštanjem mačeva izbori za pravdu stavivši glavu na tacnu.
Le Gris predstavlja talentovanog i svestranog mladića sa talentom za umjetnost i okom za lijepim. Suptilno pokušava zavesti obrazovanu ženu površnog Le Carougea. Podrška kralja i opijenost moći ga zasljepljuje i nakon odbijanja siluje ženu svog nekadašnjeg prijatelja. Upada u mrežu laži nakon čega nema povratka nem. Kao što je D’Hubert izuzetak i dobar predstavnik plemićkog roda, a D’Carouge predstavlja razumnog grubijana.
U Last Duelu je dvoboj instrument za istjerivanje pravde suprotno od The Duellistsa, u kojem čitav sukob počne zbog tvrdoglavosti Keitelovog lika Ferauda. D’Carougova jedina krivica je slijepo vjerovanje u cilj za koji se bori. Nedostatak manira i društveno prihvatljivog ponašanja čini ga lakom metom i kolateralnom štetom moćnika. Sve što želi je da živi miran porodični život. Le Gris, sa druge strane ne može izbjeći dvoboj, lažima i obmanom je spalio sve mostove, pa samo ubivšvi čovjeka koji govori istinu može sprati ljagu sa svog imena. Obračun na smrt je jednako nedozvoljen i kažnjiv u obije epohe, što ne sprečava njihovo odigravanje a oba francuska društva ga prećutno odobravaju.
Ben Aflek u scenariju ne pokušava da uljepša nijednog od likova sa dvora, uključujući i vlastelina kojeg sam glumi, bahatog ljubitelja orgija i alkohola. Nemar plemstva prema vazalima i podređenima nije ništa novo ni iznenađujuće.
U najnezahvalnijoj poziciji je Marguerrite sa kojom se trguje kao sa predmetom. Iako je imala sreće sa naivnim i prostodušnim suprugom D’Carougom, upoznaje. ljepotu flerta sa inteligentnim muškarcem kao što je Le Gris. Svekrva je mrzi jer ne može da rodi naslednika svom mužu. Društvo je osuđuje i onda kada je žrtva silovanja. Sud presuđuje u korist silovatelja i ostavlja ženu skrhanu, podvrgnutu ispitivanju i javnom ponižavanju. Jedina sreća je što ima čovjeka, prostog i jednostavnog ali koji joj vjeruje i koji sve stavlja na kocku, uključujući njenu čast i svoj život da bi ispravio bolnu nepravdu. U nemilosrdnom nastavku dvoboja nakon što smo saslušali sve tri strane otvoreno zauzimamo stranu i biramo praznoglavog siledžiju dobrog srca. Iako nesvjesno D’Carouge je izvojevao jednu od prvih važnih pobjeda za prihvatanje ženskih prava i sloboda.
Loš marketing i mizoginistička tema sa omalovažanom žrtvom silovanja su nepravedno bacili u sijenku zabavno epsko ostvarenje Ridley Scotta, naročito kada se uzme u obzir rediteljeva fascinacija duelima koja potiče još iz debitantskih dana. Glumačka ekipa predvođena Damonom, Driverom i Comer je efektna u svojim ulogama dok grandioznost scena ratne kampanje na početku kao i samog centralnog dvoboja uz pregršt scena eksplicitnog nasilja i zasluženu kaznu za kršenje nepisanih kodeksa časti. Sjajna dupla projekcija filmova koji govore o istoj temu u različitim istorijskim prilikama što pokazuje da ljudski rod nije postao ništa pametniji za pet vjekova: nasilje je jedini jezik kojim svi tečno govorimo i jedini je odgovor koji razumijemo.
filmaginacija.blog 