Bad Taste (1987)

Prije nego što će postati prepoznatljiv po multimilionskim blockbusterima mladi Peter Jackson je vrijedno radio na svom filmskom amaterskom prvijencu. Većinu filma reditelj je sam izmontirao i snimio, a scenario se prilagođavao trenutnoj insipiraciji jer su, zbog poslovnih obaveza ‘glumaca’, (ekipa sastavljena uglavnom od prijatelja i članova porodice) bili primorani da snimaju uglavnom vikendom. Tada su film zapazili iz ministarstva kulture Novog Zelanda i donirali potrebni ostatak novca da se film može nesmetano dovršiti.

U središtu priče je maleno primorsko mjesto Kaihoro (Kai na maorskom jeziku znači hrana a Horo – selo)  koje je žrtva misterioznih vanzemaljaca obučenih u radničke kombinezone. Specijalna ekipa za vanredne slučajeve je na terenu i počinje obračun sa ne previše pametnim ali nemilosrdnim nezemaljskim organizmima.

Osim što potpisuje sve filmske elemente Peter Jackson glumi dvije uloge: ne pretjeranog pametnog junaka Dereka i jednog od vanzemaljaca koje će čak sukobiti u dvoboju na litici, koji će za Dereka proizvesti prskavajuću glavobolju. (Ha!)

Kroz jeftino snimane scene se ogleda besprekorno poznavanje kinematografije i filmskog zanata samog reditelja. Nesnalažljivost vanzemaljaca i priglupost Dereka koristi da sve pretvori u slapstick komediju, u najboljem maniru braće Marx i Laurela i Hardya. Fizičku komediju maestralno uparuje sa eksplicitnim namjerno prenaglašenim nasiljem inspirisanim klasicima žanra (Romerovi ‘of the dead’-ovi pa i Texas Chainsaw Massacre) pa dobijamo mješavinu koja u vještim rukama stvaraoca predstavlja moćan instrument u crtanju apsurdno blesavog mikrokosmosa naših junaka i njihovih rivala.

Dobro sam, lijepo je vrijeme, ljudi su prijatni i topli, čujemo se kasnije.

Junaci sem Dereka su jednodimenzionalne muškarčine neurednih dugih kosa prepoznatljivih za sumanuti stil 80tih. Otrcani razgovori, tompus u ustima, brza kola i velike puške je sve što ovim veselim drugarima treba za provod. Sanduk misterioznog sadržaja iz prtljaga biva upotrijebljen kasnije na štetu njihovih neprijatelja i slučajne kolateralne četvoronožne žrtve. Reditelj otvoreno kritikuje i bezosjećajnost državnih organa kroz lik izvršitelja koji će, zalutavši u grad umjesto traženog novca dobiti jabuku u usta i toplu kupku u loncu.

Zdravlje na usta ulazi.

Do kuće, štaba vanzemaljaca nas dovode mačo grubijani u trikmajicama i tu otkrivamo njihove planove: intergalaktičkom restoranu sa njihove planete potrebna je nova stavka na meniju, a ljudsko meso je ono što im je potrebno. Kroz već definisani crno komični manir agenti ulaze u otvoreni sukob uz stotine ispaljenih metaka. Akcione scene u kojem istrebljuju vanzemaljce su možda duže nego što je potrebno, ali čekanje Dereka da odigra krvavi ples sa osvajačima i uzdigne nasilje na novi nivo se višestruko isplati. Kuća u kojoj su vanzemaljci je svemirski brod kojim će glavni među njima pokušati da pobjegne ne bi li pokušao da izvuče živu glavu.

Zdjela je dopola puna.

Lica vanzemaljaca su pečena u kuhinji Jacksonove majke od rastegljive gume a najveći dio budžeta potrošen je na ovčje iznutrice da bi što slikovitije i vjerodostojnije dočarali krvoproliće. Reditelj je sam sebi izdizajnirao stabilizator za kameru i od aluminijuma napravio oružje. Kako se ispostavilo, obračun sa vanzemaljcima je samo vrh ledenog brijega splater nasilja u Jacksonovim filmovima zato što se scena sa kosilicom iz tehnički boljeg i sređenijeg Brain Deada snimanog pet godina kasnije smatra za najkrvaviju horor scenu svih vremena.
Ono što čini jedan splatter kućne produkcije posebnim i različitim od sličnih projekata je rediteljeva zaljubljenost u kinematografiju i bezrezervna vjera u to što radi. Dobra zabava je uvijek na prvom mjestu pa imamo udaranje galeba glavom, prosipanje mozgova, zakucavanje dlijeta u taban, ritualno ispijanje povraćke, masakr motornom testerom, scena improvizovanog porođaja i jedenje mozga kašikom. Kultni status i veličina ovog filma se ogleda u činjenici da je kućni film samoukog dječaka zaljubljenog u horore nadomjestio budžetske nedostatke.

Šira i uža familija kao dio filmske ekipe Petera Jacksona na setu sa rediteljem (u sredini)

Na kraju filma čuje se i autorska pjesma pod nazivom Bad Taste uz koju naši heroji se odvoze u suton sportskim automobilom. Još jedan radni dan u životu neobičnog specijalnog tima, dok Derek spremno lebdi u svemiru ka planeti nemilih posjetioca prerušen u jednog od tih gadova uz manijakalni osmijeh.

Leave a comment