You’ll Like My Mother (1972)

Lamont Johnson poznat je kao tv glumac a kao reditelj je dobitnik dva Emmya (najveće američke telivizijske nagrade za mini serijale Wallenberg: A Hero’s Story i Lincoln). Iskustvo ispred i iza TV kamera doprijenilo je poznavanju tehničkih detalja i filmske forme, što pravi veliku (pozitivnu) razliku u eksploatacionoj, B, ili produkciji sa malim budžetom. 

Autobusom se vozimo kroz zimske krajolike Minesote sa djevojkom zamišljenog pogleda kroz prozor. U razgovoru sa vozačem saznajemo da je Francesca – udovica poginulog vojnika i da se trudna zaputila ka njegovoj majki, koju nikada nike upoznala, jer nema sopstvene familije. Na spomen imena porodice Kinsolving dobrodušnom vozaču Redu se mijenja raspoloženje. Reditelj koristi svaku priliku da iznese kritički stav prema ratu uopšte, pa i aktuelnom u Vijetnamu.

Uz nagovještaje sniježne oluje uspijeva da dođe do kuće gdje nalazi na hladan prijem majke. U kući je i Kathleen, gluvonijema djevojka, sestra od njegovog muža o kojoj joj nikad nije govorio. Iako ne želi išta da ima sa djetetom i djevojkom, majka nakon početka mećave zadržava djevojku u kući i počinje da joj slabi volju uz pomoć ljekova koje joj tajno sipa u piće. Zabrinutog Reda koji dolazi u posjetu Francesci majka lažima odvraća od posjete. Mreža obmana u kojoj se našla naša junakinja izgleda sve zamršenije.

Ne bih da zvučim nezahvalno ali odakle ja ođe?

Enterijer kuće oslikava raskoš izrezbarenim rustičnom drvenarijom, prostorijama ugrijanim toplotom kamina, bogatom scenografijom i detaljima koji govore o tradicionalnom bogatstvu porodice. Imanje je smješteno u piktoreskni prizor idilične zime u netaknutoj prirodi kao sa razglednice. Nasuprot hladnoj majki Kathleen je predivna djevojka koja pokušava da pomogne Francesci kada joj najteže i pokušava da joj otkrije tajnu koja se krije iza sve očiglednijih majkinih laži. Na spomen rođaka Kennya uznemireni su i jedna i druga žena.

Jesam li ti lijep majko?

Zajedno smo izolovani u kući Kinsolvinga sa trudnom junakinjom i tu reditelj ostvaruje najmoćniji efekat filma na gledaoca – poistovjećivanje sa damom u nevolji.  Ona i beba su u većoj opasnosti nego što je svjesna, naročito zato što oluja čini puteve neprohodnim. Jednako smo udaljeni od civilizacije kao i ona i postepeno upoznajemo kuću koja unutar svojih zidina krije tragičnu tajnu. Šokantno otkriće otkriva upisano u porodičnoj Bibliji: u smrtovnicu je upisana majka od njenog muža, ko je dakle ova žena koja se lažno predstavlja? Šta je istina o Kennyu, manijakalnom silovatelju i ubici koji tumara kućom? Zašto su joj je ova žena uzela bebu i rekla da je umrla? Ko je tukao bezopasnu Kathleen? To su neka od pitanja na koja zajedno sa Francescom pokušavamo da pronađemo odgovor.

Revanš poslije večere.

Priča je jednostavna i mali broj likova ostavlja prostor za efektnu razradu njihovih ličnosti. Majka je zastrašujuća a Francesca uvjerljiva kao prestrašena udovica, ali prava zvijezda filma je predivna a nijema Kathleen se izdvaja kao prava heroina. Glumica Sian Barbara Allen zasluženo zaradila nominaciju za Zlatni Globus za najboljeg debitanta. 

U drugom dijelu pad tempa je evidentan i čitav uvod u Kennyevo prisustvo u kući izgleda usiljeno, naročito u odnosu na ujednačeni jezivi ritam i savršenu kontrolu uspostavljen u prvom dijelu. Ipak pozitivni filmski aspekti dominiraju nad negativnim i ovaj dramatični triler u stilu tipičnom za giallo filmove kreira realističnu jezu u kombinaciji sa izolovanošću i izopačenošću uma žitelja kuće. Čitava priča pa i atmosfera podsjeća na legendarni Rosemary’s baby 1968 pomiješan sa Hush (1998) pa se ovaj B film može smatrati uspješnom mješavina porodične drame sa psihološkim hororom. Nezavisni film koji prikazuje neistražene djelove unutrašnjosti američkog kontinenta koji su manje dopadljivi od istočne i zapadne obale.

Leave a comment