U maniru tipičnom za filmove objavljene direktno na video kaseti Coroner počinje u striptiz klubu uz odgovarajuću rock and roll temu. Ubrzo shvatamo da jedna od djevojaka postaje žrtva nepoznatog manijaka. Lutajući nepovezanim i isprekidanim sjećanjima zatičemo i ludaka koji gleda snuff film snimljen u domaćoj produkciji. Žrtva koju bira ubica ima zarasle ožiljke od neuspješno presječenih vena.
U centru priče se pronalazi Ema – advokatica koja je za prava sopstvenih klijenata sposobna da pribjegne brojnim trikovima. Zainteresovaće se za slučaj kada se među žrtvama nađe i njena poznanica, prostitutka pod imenom Nadine.
Ubrzo i sama Ema postaje žrtva manijaka koji je kidnapuje tokom džoginga. Uz brojne napore napokon uspjeva da pobjegne i sa sobom dovodi policiju. Ubrzo postaje predmet ismijavanja jer je čovjek za kojeg tvrdi da je manijak ustvari kolega policajaca, mrtvozornik i patolog Dr. Leon Uraski, dobrodušni doktor koji koristi slobodno vrijeme za druženje sa sinom. Povrede koje mu je nanijela Ema čine se nevažnim, ali takva je i cijela priča, realno. 🙂
Zakon je na njegovoj strani iako je lično čula kako je on tu da se pobrine za sve neuspjele žrtve samoubistva. Ema nemoćno i bezuspješno tapka u mraku u potrazi za nekim ko bi joj povjerovao. Najveći poraz predstavlja uporno nepovjerenje i njene asistentkinje, koja bi trebala da joj bude bezrezervna podrška.
Na kraju sama mora da uzme pravdu u svoje ruke ne bi li osvetila sve prethodne žrtve i spriječila potencijalno nove. Slatkorječivi doktor nije izvukao sve svoje adute iz rukava. Opasna igra napadača i žrtve se nastavlja gdje doktor pažljivo plete mrežu oko svoje mete i sprema se da je odvuče u svoje odaje.
Većina zapleta je banalno jednostavna ali to je upravo i ono što čini da priča funkcioniše. Izgovoranje dijaloga dokazuje da je rijetko ko od filmske ekipe pravi profesionalac. Obzirom da je u najvećem broju slučajeva zlostavljanja žrtva žena tragikomično je nepovjerenje koje policija i društvo iskazuju prema žrtvi. Komično zbog pretjerivanja i amaterske gluma a tragično jer je tako nešto u našem društvu sasvim moguće. Svi elementi sistema su na strani bolesnog manijaka, koji sve koristi da bi zadovoljio svoj kompleks Boga a svoje žrtve poslao u smrt, koju su igrom sudbine privremeno izbjegli.
Iako traje 73 minuta određeni nedostaci priče u ovom niskobudžetnom (bezbudžetnom) ostvarenju su popunjeni erotskim scenama sa autorskim pjesmama, a to bi trebalo da zadovolji ljubitelje erotskog trilera, karakterističnog za 90te godine XX vijeka. Prije nego što počini zločin brižni manijak se pobrine da strgne majicu žrtvi, da bi mi kao gledaoci mogli da uživamo u bespotrebnoj golotinji. Najbolja scena u filmu je kada se manijak krije među fikusom dok dvije potencijalne žrtve bezbrižno vode ljubav. Broj ubistava nije velik, ali egzekucija je na zadovoljavajućem nivou, naročito je interesantan rasplet tj konačna bitka između manijaka i žrtve. U toku samog filma sjetiće se i reditelj i scenarista da su na početku priče spomenuli i Eminog momka kojeg valja do kraja negdje ugurati.
Glavna glumica je gotovo nepodnošljivo loša a o karakterizaciji je smiješno i govoriti, jer svi su loše osobe, sem djevojke. Netipična, na momente smotana varijanta rape and revenge žanra, koja uprkos manama uspjeva da ostavi jasnu poruku, a to je da žene jedino same sebe mogu zaštititi od manijaka i muške želje za dominacijom.
filmaginacija.blog 