Masao Mikami je konačno slobodan nakon 13 godina provedenih u zatvoru. Cijeli život je proveo sa jakuzama i to je jedino u čemu je dobar. Temperamente naravi, navikao da u životu sve rješava pesnicama ali je ovoga puta odlučan da ostane slobodan čovjek i pronađe svoje mjesto u društvu.
Prvi sudar sa stvarnošću za njega stiže na izlasku kada mu vraćaju oštećeni skupocjeni sat i pred sobom ugleda fizički simbol bačenih godina provedenih u zatočeništvu. Svijet koji zatiče napolju znatno se razlikuje od onoga koji pamti a plaha narav ga uvaljuje u situacije koje mu donose neprijatnosti.
Kao dostojanstven član društva ne želi da prima čekove za nezaposlene a poslove koje postavlja kao cilj su iz njegove pozicije nerealistični i nedostižni. Čak i vozačku dozvolu mora da zaradi kroz lekcije u auto školi i polaganje vožnje. Kada svemu tome dodamo narušeno zdravlje usled problema sa srcem i visokim pritiskom perspektiva za Masao-a nije sjajna.
Prijatelj iz prošlosti mu pomaže dok ne stane na noge i privikne se da ga je život mimoišao dok je služio kaznu. Sa bivšom ženom pokušava da stupi u kontakt ali nailazi na njenu ćerku, još jedan od podsjetnika šta je sve mogao da ima da je odabrao normalan život.
Za njegovu životnu priču zainteresovan je mladi pisac koji na nagovor djevojke producentkinje počinje da ga priprema za rijaliti šou u kojem Masao, odrastao kao siroče, traži majku, geišu iz malog ribarskog sela. Priča je srceparajuća i privlačna za gledaoce i to je ono što kod mladića pobudi interesovanje. Brzo shvata da je taj čovjek od krvi i mesa potpuno nepravično obespravljen društvenim položajem
Masaova promjena je za divljenje, naročito ako se uzme u obzir da je u svijetu jakuza voljen i poštovan, a i navikao je na laku zaradu od kriminala. Kada je po ko zna koji put lišen osnovnog ljudskog dostojanstva i na ivici nerava Masao posustaje i kontaktira svoju vezu iz mafijaške prošlosti. Šefovi mu ukazuju poštovanje na koje nije naišao u ‘normalnom’ svijetu ali otrežnjenje stiže brzo: ni među jakuzama nije bolja situacija jer stalni ratovi oko teritorije i pritisak policije uzimaju svoj danak. Riječi žene glavnog šefa da živi život pod otvorenim nebom dok očekuje raciju su snažno odjeknule u Masaovoj glavi i shvatio je nužnost prilagođavanja i potpunog otklanjanja od tog svijeta.
Uz pomoć pisca koji je odustao od rijalitija jer nije želio da iskorištava Masao-a koji mu je nakon vremena koje su proveli zajedno postao pravi prijatelj, kao i strpljivog socijalnog radnika naš (anti)heroj zaista uspijeva da pronađe svoje mjesto pod suncem. Ne pronalazi svoju majku na kraju ali u sirotištu pronalazi nešto mnogo vrednije: svoju emotivnu stranu jer do tada jedina emocija koju je poznavao bila je bijes.
Rediteljka Miwa Nishikawa nam predstavlja intimnu priču o otuđenosti čovjeka pritom detaljno analizirajući društveno uređenje koje nepravično diskriminiše pojedince, u ovom slučaju bivše zatvorenike. U glavnoj ulozi Masaa briljira Koji Yakusho i uživamo u širokog opsegu emocija od totalnog očaja do dječačke ushićenosti na fudbalskom terenu sa siročićima. Posmatramo ga kako se bori i sa najmanjim dnevnim obavezama a zbog nepravde na koje nailazi saosjećanje sa njim dolazi instinktivno. Proživljavamo realne unutrašnje borbe, emotivne slomove, osjećamo djetinju bespomoćnost i istinsku želju za iskupljenjem, za nečim normalnim poslije čitavog života punog gorčine i bijesa. Iako je pribjegao nasilju nekoliko puta po izlasku iz zatvora do kraja je morao da se oslobodi starog života.Za njega je breme jakuza ogromno ali u poslednjim trenucima uspjeva da ga odbaci i dokaže da je nešto više od bilo kakvog obilježja i da u svakom ljudskom biću živi jedno veliko dijete koje želi da voli i da bude voljeno.
filmaginacija.blog 