Radnja ovog niskobudžetnog kickboxploatationa smješta nas u Bangkok 1980. Uzbudljiva borba u ringu na mitološkom Tajlandu i u takvoj atmosferi Amerikanac Sean zasluženo osvaja titulu. Sa svojim mlađim bratom upada u zamku jer nemilosrdni Khan (Billy Blanks) ne želi da nijedan Amerikanac ne odnese pojas i pred očima Jake Donahuea ubija šampiona demonstracijom superiorne fizičke nadmoći. Jake uspijeva da se izvuče sa ožiljkom i traumatičnim sjećanjem.
Deset godina kasnije Jake je najbolji policajac na tajnom zadatku a pritom voli da sve obavlja na svoju ruku, ne poštujući ni proceduru, ni hijerarhiju što vodi ka uvijek željno očekivanom ribanju od šefa. Šef ga šalje na tajni zadatak u saradnji sa Interpolom: Na Tajlandu misteriozno nestaju Američki borci a sve povezano sa snimanjem nelegalnih filmova u kojima su ubistva autentična (Snuff – još jedan mitološki element koji nam reditelj ubacuje u kašu zvanu scenario za ovaj film XD). Kada na jednoj od traka vidi Khana probudiće se u njemu snažna želja za osvetom.
Trag ga vodi do prljave i besprekorno uigrane filmske ekipe koja uživa u svom poslu i gledaocima željnim krvi isporučuje autentični proizvod, a glavni glumac je Khan. Da bi savladao Khana pronalazi Pranga koji umalo nije porazio Khana prije mnogo godina u ringu. Uz strogi trening sa mnogo spontanih i (ne)namjernih komičnih situacija na relaciji učitelj – student. Prang u ulozi alkoholičara majstora borilačkih vještina je spektakularno neuvjerljiv a scene u kojima priprema Jakea za obračun sa zlikovcem su tragikomično urnebesne. Naravno, da bi se kompletirala lista svih klišea iz akcionih filmova, tu je djevojka, Molly, nagrada od producentata snuff filmova za Khanovu usresređenost i posvećenost sa kojom ubija borce na traci. Djevojka uspjeva da pobjegne iz čeljusti zvijeri i priključila se Jake-u u kojeg se, nausput, zaljubilja. Iako su na platnu skladni par Molly i Jake nisu voljeli jedno drugo zbog sitnih nesuglasica na snimanju.
Vrijednost ovog filma leži u nenamjerno lošoj glumi Jake Donahua, preglumljivanju ostalih glumaca (Kapetan i Interpolov agent i Anderson se ističu uz tek probuđenog Pranga i neponovljivih facijalnih ekspresija Khana) Tuče su interesantno koreografisane i vidi se da su, iako loše glumci, u pitanju pravi majstori borilačkih vještina. Scene nasilja obiluju krvlju i uz sve to dobijamo i par brutalnih egzekucija. Završna scena borbe između Khana i Jake je spektakularna i snimana je pune dvije nedjelje. U prvom dijelu filma u sukobu sa braćom Billy Blanks je znatno krupniji da bi za završne scene bio lakši čak 15 kg. Sitni propusti u snimanju uz haotičnu montažu podsjećaju na stil velikana žanra lošeg filma. Cjelokupni proizvod predstavlja zabavni, haotični miks klišea akcionog filma koji je toliko loš da zabavlja, a pokušava da se dotakne i teme iskorišćavanja pravog nasilja za plasman filmskog proizvoda tiho kritikujući beskrupuloznost filmadžija.
Iako koristi popularnost borilačkih filmova i oslanja se na fascinaciju vještinom tajlandskog stila kikboksa, film ima dovoljno individualnih kvaliteta i nezaboravnih scena da se pozicionira ravnopravno uz VHS ‘klasike’ tučaroškog žanra kao što su Kickboxer, Blood Sport, Best of the Best, Perfect Weapon… Na kraju nije ni Avedon ništa manji kralj vještine od Grunera, Lamasa, Speakmana…
filmaginacija.blog 