Tribeca Festival nastao je 2002. pod okriljem Tribeca Productionsa da bi kulturno i ekonomski osnažio donji Manhattan, nakon tragedije 11. septembra . Šansu su dobili mnogi projekti autora van engleskog govornog područja, ali i brojni domaći stvaraoci pa je prikladno da prvi dugometražni film mladog scenariste i reditelja Noah Dixona (zajedno sa Ori Segevom) bude premijerno prikazan 9. juna 2021. godine, baš na ovom festivalu.

Lennon Gates je djevojka opsjednuta snimanjem ambijentalnih zvukova (Philip i Friedrich iz Wendersovog Lisbon Storya anyone XD) koja počinje da uređuje online podkast o manje poznatim muzičarima sa lokalne njujorške scene. Radi kao servirka i povremeno se viđa sa sestrom, a majku ne obilazi iako prihvata novac koji joj šalje po sestri.
Pod izgovorom izlazka iz zone komfora dublje zalazi u svijet samoproglašenih umjetnika a sve da bi zadovoljila svoju prizemnu potrebu da bude blizu pravih stvaralaca koji kanališu svoj genij kroz inspiraciju i kreaciju, nešto što je njoj nezamislivo.

Muzilčka scena kojom Lennon usamljeno luta čini mreža u kojoj se prepliću pravi geniji i umišljeni pozeri. Upoznaje se preko zajedničkog poznanika Micaha sa članovima alt pop dua Damn the Witch Siren koji čine lijepa Bobbi Kitten i Z Wolf, uvijek maskirani DJ sa maskom vuka. Kroz odnos sa Bobbi, Lennon počinje da pronalazi samopouzdanje koje joj manjka da bi i sama postala jedna od konceptualnih umjetnica. Svijet koji joj je bio nedodirljiv našao joj se na dohvatu ruke a ona, izgubljena i dalje, traži svoj lični izraz.

Noćni život Njujorka koji nikada ne prestaje perfektno je oslikan kroz oko videokamere i Lennon nas vodi u mračne klubove i napuštena skladišta na nastupe autentičnih alternativnih sastava sa scene. Sylvie Mix i Bobbi Kitten su odlične u debitantskim ulogama izgubljene klinke i ostvarene umjetnice. Priča o mladoj osobi novije generacije zaljubljenoj u umjetnost koja pokušava da nađe svoj jedinstveni glas na ogromnoj sceni na kojoj se svako bori za svoje mjesto.

Eksperimentalni umjetnici svojom stvaralaštvom čiji kvalitet možemo dovoditi u pitanje kreiraju održivi mikrosistem u kojem opstaju dugi niz godina(sjetimo se benda pjevača/umjetnika Abela Ferrare iz Driller Killer) i koji je srce i duša pravog Njujorka, suprotno od bogataške iluzije Upper East Sidea i Wall Streeta. U doba masovne produkcije kućnih studija, alternativnih nastupa, šokantnih performansa i slobodoumnih pogleda na svijet lako je, kao Lennon zalutati i izgubiti se. Tanka je linija između jezivog obožavaoca i ostvarenog genija, pravog umjetnika i umišljenog suludnika. Ljudi u Njujorku, kao renesansni umjetnici u Firenci, pronalaze utočište gdje mogu da puste svoj glas da dođe do izražaja, da rezonira do uha koje je spremno da čuje, bitno je samo nešto reći i podijeliti, nešto svoje i jedinstveno.