Koliko od nas je maštalo šta bi uradilo sa iznenadnih dobitkom na lotou? Novac koji nismo zaradili sopstvenim trudom samo da padne u ruke, kao dar sa neba, i možemo sa njim šta hoćemo? Poznata je činjenica da veliki procenat dobitnika na lutriji olako potroši svoj dobitak ili mora da promijeni prebivalište zbog pohlepe i želje za novcem najbližeg kruga ljudi. Zato i ne iznenađuje istinita priča koju je u svoj prvi igrani film pretvorio Michael Morris, inače dokazani reditelj serija.
Sa Leslie se upoznajemo na vrhuncu uzbuđenja u reportaži o srećnoj dobitinici 190.000$. Sa njom je i sin i nakon toga naglim rezom se selimo u 6 godina kasnije u Leslin dom. Ostaje na ulici jer je izbačena iz stana zbog neplaćanja kirije. Utjehu pronalazi u iskapljivanju čaša u baru. Haotičnost u glavi izazvana alkoholom vjerodostojno je prenesena snimcima iz ruke i naglim okretima, kao i rezovima koji predstavljaju rupe u sjećanju. Sin James je prihvata u svoj stan i susreću se nakon 6 godina. Nespretno vezivanje sa sinom kratko traje jer pobjeđuje želja za alkoholom i krade novac od sinovog cimera.
Leslie se nalazi u bezizlanoj situaciji jer je u začaranom krugu jurnjave za novom bocom i ništa joj ne može pomoći dok god sama sebi uništava. Kada ostane potpuno sama u život ulazi suvlasnik motela pokraj puta, dobrodušno naivni Sweeney koji joj nudi posao a ona to koristi kao priliku da od novog naivca izmuze još koji dolar za slasni gutljaj.
Kroz fragmentisana sjećanja koja skupljamo iz njenih fotografija i pijanih monologa više saznajemo kako se našla u ovoj situaciji. Samohrana majka, žrtva porodičnog nasilja lake pare koje su pale u krilo i piće kao zlatna karta za bijeg. Lako gubi konce jer demon (alkoholizam) sa kojim se suočava je velik i snažan i čest predmet svjetske kinematografije (Drunk Angel (1947), Lost Weekend (1945), Leaving Las Levas (1995), Trees Lounge (1996), Another Round (2020).
Muzika ima ogromnu ulogu u priči od bluegrassa do hare krishna mantre koju sluša Royal, vlasnik motela, još jedan u moru živopisnih likova američkog srednjeg zapada. Sumorno jednolična atmosfera američke pustare i beznadežnost malih života mještana predstavljaju zamke koje je potrebno snagom volje izbjeći. Tek kada dotakne dno shvati da ima priliku da poštenim radom zaradi za svoju egzistenciju i kad izađe iz kruga ljudi koje je svojim destruktivnim ponašanjem otjerala od sebe, što je prikazano u maestralnoj sceni sa country pjesmom koja kao da joj se obraća i govori o njenom životu. (zar to nije osnovna funkcija dobrog i poštenog američkog countrya XD).
Svako od junaka ima teret sa kojim se treba nositi i transformacija glavne junakinje dolazi zaslužena nagrada za kompletiranu transformaciu nabolje uz enormnu snagu volje. Utjeha i razumijevanje koje pronalazi u društvu Sweeneya je bila dovoljna da krene u promjenu. Put je prepun iskušenja i svaki dan je nova bitka ali konačno skuplja snagu da se izbori za sebe i bude onakakva osoba kakva želi biti, bez lažne utjehe u alkoholu.
Andrea Riseborough je toliko uvjerljiva u ulozi destruktivne izgubljene žene da utjeruje jezu u kosti kada se vuče ulicama izdeformisana od pijanstva. Britanski glumci uvijek bolje skidaju američki akcenat nego obratno pa glumica uvjerljivo predvodi bogatu ekipu okupljenu oko nje. Sijenka koja se nadvila oko njene nominacije u kategoriji najbolje glumice je još jedna od sramota akademije i nema nikakve veze sa fantastičnom izvedbom Andree Riseborough u ‘običboj’ životnoj drami i bespoštednoj borbi sa najdostupnijim od svih poroka – alkoholizmom.
filmaginacija.blog 