Z.P.G. (Zero Population Growth) (1972)

Opsjednutost distopijskom budućnošću u kojem se osjećaju posljedice uništenja zastarjelih sistema vrijednosti je bila karakteristična za naučno fantastične stvaroce u drugoj polovini XX vijeka. Clarke, Haxley, Orwell, Asimov, Herbert, Bradbury su u svojim djelima obrađivali temu kroz koju su mogli da kritikuju aktuelne društvene poretke. Reditelj Michael Campus je snimio film po romanu Paul Enlircha ali nikada nije dostigao popularnost romana kojim je  inspirisan.

Zatrovanost smogom je uništila staru civilizaciju a naslijedio ju je totalitarni režim u kojem vlada glad i prenaseljenost. Novim proglasom o nultnom rastu stanovištva se zabranjuje parovima polna reprodukcija i sa razglasa se zlokobno čuje:  “All citizens stand by. This is an edict from WorldGov. In the interest of balancing the population, and preserving the food supply, the birth of any baby is forbidden for the next thirty years. Any man and woman who conceive and have a child during that period will be put to death by the State. Any child conceived will be considered an outlaw child, and will also be liquidated. There will be constant surveillance by StatePol and a large reward in extra calories for any citizen who reports the presence of an outlaw child. That is all.”  Zainteresovani parovi mogu usvojiti mehaničko dijete, robotizovanom verzijom sa vještačkom inteligencijom.

Za Carol je ideja o plastičnoj bebi potpuno neprihvatljiva dok počinju da je obuzimaju majčinski nagoni i uskoro biva opsjednuta idejom da rodi svoje dijete. Njena prijateljica Edna se pomirila sa idejom o mehanizovanoj djeci jer je kontrola uma je suviše jaka i svako nezadovoljstvo je potisnuto TV hipnozom. 

Nezadovoljstvo među ljudima postoji ali snaga režima je ogromna i javnim egzekucijama, te konstantnim nadzorom, preko televizora lišavaju građane ikakve privatnosti i utjeruju im strah u kosti. U restoranima umjesto hrane na koju smo navikli ljudima serviraju tečnost iz cijevi i kaše iz tuba sa željenim ukusima jer je za većinu prava hrana samo san. Izgladnjeli ljudi pod maskama za kiseonik rastržu svježu hranu kao zvijeri i oslikavaju potpunu degradaciju sistema vrijednosti. Za dodatnu porciju hrane ljudi su spremni da potkažu najbliže prijatelje vlastima i shvatamo da se u želji za opstankom, pod debelim slojem vještačke magle u potpunosti izgubila ljudskost.

Carol i Russell su malo drugačiji par i oni se ne povinuju normama kao ostali, već se odlučuju da odgoje bebu, dečkića Jessea, uprkos izričitoj zabrani. Pažljivo smišljenim planom Russell uspijeva da porodi ženu uprkos opasnosti ali najbliži prijatelji Edna i George ubrzo saznaju za bebu i počinju da ih ucjenjuju. Moraju sa njima podijeliti dijete ili će ih prijaviti vlastima.

Geraldine Chaplin i Oliver Reed su uvjerljiv par koji u snazi ljubavi, slijedivši svoje prirodne nagone, nalaze snage da se suprostave nepravdi. Par nasuprot njima, Edna i George, su se povinovali sistemu ali uprkos svemu osjećaju nedostatak u životu koji samo ljudsko dijete može popuniti. Iako ucjenom i manipulacijom pokušaju da ispune svoje ciljeve postoji razumijevanje i za njih, jer ih je sistem, iz želje da kontrolišu rast stanovništva lišio onog primarnog i ljudskog prava: da zasnuje svoju porodicu. Glavni junaci na kraju u uzbudljivoj sceni bjekstva uspijevaju da se izvuku iz čeljusti represivnog sistema i da sreću potraže na plaži gdje su, u znak primirja, velike sile zakopale nuklearno oružje ‘davne’ 1978. 

Film je sniman u Danskoj na potpuno zatvorenom setu da bi slikovitije dočarao užase mračnog svijeta budućnosti u kojem vlada tiranija i opresija. Teme kojima se bavi film su odlično podnijele zub vremena i radnja je interesantna za današnjeg gledaoca koji, nakon svih ovih godina i dalje strijepi od slične sudbine. Naučno fantastični film koji prikazuje svijet mračne budućnosti, mnogo bliže nego što možemo da pretpostavimo. Iako skromnog budžeta i zastarjelih efekata kvalitetom priče se svrstava uz neke od legendarnih naslova podžanra kao što su Logan’s Run (1976), Zardoz (1974), Soylent Green (1973) i The Bed Sitting Room (1969).

Leave a comment