Jedini način da Maren izbjegne zabranu svog strogog tate o izlasku je da obije prozor i iskoči na druženje sa drugaricama. Standardni tinejdžerski provod: lakiranje noktiju, priča o momcima i odgriza prst djevojci i to je poslednja kap u tatinoj čaši. Kaseta koju joj ostavlja uz majkin izvod iz knjige rođenih su poslednje dvije stvari što od njega dobija djevojka prepušta sama sebi. Urođeni kanibalizam od djetinjsta je problem koji je prikrivao kao što je to radila i njena majka.
Veliko američko putovanje za Maren je prva prilika da izađe u realni svijet i odma susreće misterioznog čudaka Sullivana (Mark Rylance). On joj otkriva da Eateri, kako naziva sebe i djevojku mogu da osjete jedno drugo i pokazuje djevojci kako da se prehrani. Ipak stari čudak sa perčinom ispletenim od kosa žrtava ne uliva sigurnost i putovanje odlučuje da nastavi sama.
Za kratko vrijeme upoznaje i Leea, još jednog Eatera približno njenih godina sa kojim zajedno nastavlja putovanje. Države se nižu pa prolazimo kroz eksterijere Marylanda, Ohia, Indiane, Kentuckya, Misoura i Iowe sve do konačnog odredišta, Minesote, gdje je institucionalizovana Marenina majka. Moralističko pitanje koje se nametnulo o ispravnosti stila razdvoji par koji osjeća istinsku bliskost. Po prvi put u njihovim životima se rađa nada da postoji nešto bolje od bezumnog ubijanja i krvavog proždiranja žrtava. Nažalost, sudbina i prsti koje je umiješala u njihovu sreću samo pokazuju krhkost trenutka i bespoštedne prolaznosti vremena.
Romansa koja dešava između junaka je lišena patetike. Pažljivo birana muzika koju slušaju je komad slagalice (Joy Divison – Atmosphere, Kiss – Lick it up) i prikaz stila života ovih lutalica, odbačenih od društva zbog različitosti, kao što je primjer sa najvećim brojem manjina i ugroženih grupa. Finalna pjesma Trenta Reznora sa klavirom emotivno razara i sve blokade i iskreno žalimo za ovim mladim antiherojima. Svoje unutrašnje demone pokušavaju da zajedno pobjede i toliko su bili blizu srećnom kraju uprkos paklu koji su preživjeli, ali stari čudak Sully ima nešto drugo na umu. Srećan kraj je nemoguć, jer isprazno ubijanje ih ne vodi nikuda iako su iz toga (čini se) uspjeli da se izdignu.
Prepoznatljivo sporom radnjom u cilju dublje karakterizacije reditelj Luca Guadagnino još jednom besprekorno razrađuje likove, a mladi, moćni glumački dvojac sa pridodatim veteranom Rylanceom mu pomaže da naslika svijet društvenih marginalaca koji vrebaju žrtve. Svi pojedinci, pa makar i unaprijed osuđeni i odbačeni zaslužuju drugu šansu jer Maren i Lee su kroz ljubav uspijeli da prekinu začarani krug normativne proždrljivosti. Lako je izgubiti i poslednje znake ljudskosti kad kasapiš druge ljudi golim zubima. Mark Rylance je posebno jeziv i uvjerljiv kao halapljivi grabljivac koji svaku priliku gleda da se osladi i utoli zvjersku glad.
Lako je smjestiti vampirsko kanibalistički u svijet sličnih maestralnih ostvarenja pa se pridodaje naslovima kao što su: Martin, Near Dark, Raw sa gotovo dokumentarnim elementima Ferarinog Addictiona i Fessendenovog Habbita . Kao i u Clive Barkerovom Covenu (koji i Maren, predana čitateljka u jednoj od scena i sama čita) grupa otpadnika, žigosanih i odbačenih od društva pokušava da nađe svoj komad mira u Median. (Ljudi iz kanalizacije u Futurami – Matt Groening did it again!) Netolerancija i osuda koja tako olako stiže može izopštititi iz društva bilo koga sledeće, ali dok ima čistih duša postoji, pa makar i ljudoždera, ima nade za ovu malenu civilizaciju ljudi, (u teoriji)superiornih bića a ipak prepunih strahova proizišlih iz ljudskosti slabosti.
filmaginacija.blog 