Dino Risi je poznat široj publici po filmu koji je zaradio nominaciju za Oskara za najbolji strani film Profumo della Donna (1974), a koji je kasnije, 1992. doživio holivudski rimejk i donio Al Paćinu jedinog Oskara. Produktivni reditelj je često sarađivao sa Vitorio Gassmanom, a u ovoj ekranizaciji romana italijanskog pisca Giovani Arpina svome miljeniku priključio je i francusku divu Catherine Deneuve. Bitna razlika i izuzetno važna izmjena u odnosu na originalnu priču je da se radnja dešava u Veneciji, a ne u Torinu i dobijamo još jedan od filmova u kojima je glavni lik grad na vodi star 15 stoljeća.
Tino (Danilo Mattei) se u svitanje gondolom vozi piktoresknim usnulim gradićem ka kući tetke Elise (Deneuve). Od gondolijera sluša o lokalnim legendama i čudnim navikama stanovnika ovog grada koji opsjeda maštanja turista širom svijeta. Junak koristi priliku da osvježi sjećanja na djetinjstvo i ljeto provedeno u Veneciji, a vraća se kao odrasla osoba da bi pohađao umjetničku školu.
Misteriozni ton koji obavija i grad i protagoniste prikazan je kroz snimanje Venecije po oblačnom vremenu, a simbolično tumaranje hodnicima podsvijesti glavnih junaka pojačano je sablasnom atmosferom polusređenog zamka Stoltzovih, u kojem Elisa živi sa svojim mužem, inženjerom Fabiom, obrazovanim intelektualcem plemićkog porijekla i starom služavkom Anettom. Pratimo Tina dok se upoznaje sa velelepnim prostorijama, simbolima raskoši iz prošlosti dok se sa klavira čuje melodija koji se miješaju sa prigušenim kricima sa tavana.
Fabiov brat, profesor, koji je poludio i živi u nekoj vrsti svjesnog zarobljeništva je zaključan na tavanu i jedino ga brat posjećuje i brine o njemu. Fabio i Elisa su u nefukncionalnom odnosu i ne mogu da provode vrijeme jedno sa drugim a komplikovanost i tragičnost njihovog odnosa reditelj ostavlja kao iznenađenje za sami kraj. Dualnost ličnosti inženjera Stoltza nije iznenađenje ali incestni ton šokira i pripremljene poznavaoce evropskog filma.
Sa Fabiom Tino upoznaje lice Venecije koje nemaju prilike vidjeti obični turisti. Kockanje u zadimljenim prostorije, mračni kuloari ispresijecani kanalima i neprekidna zabava sa plemićima sa fotografija do ranih jutarnjih časova. Za Tina je ovaj svijet samo usputna stanica do cilja a ovi ljudi žive razuzdanim stilom života od kad postoji Venecija kao centar Mletačke Republike. Tino je spreman da nastavi dalje svoje putovanje i ode iz ovoga mjesta a gdje će Elisa i Fabio pobjeći od sebe samih?
Prisustvo gotskih elemenata uz zadivljujuće osvjetljenje i zapuštene barokne enterijere daje ton uspješnoj psihološkoj drami jedne ugledne aristokratske porodice pridodavši i giallo elemenat – neotkrivenu tragičnu tajnu za kojom junak luta sam, na ivici razuma, sumnjajući jednako u sebe kao i u nepouzdane likove koji nisu dovoljno stabilni da bi im se vjerovalo.
Tino doživljava avanturu sa djevojkom, modelom sa časova slikanja ali taj dio priče ostaje u sijenci nerazrješenih odnosa starijeg para domaćina. Gassman potvrđuje klasu u dvostrukoj ulozi: sebe i neuravnoteženog brata dok je Catherine Deneuve fenomenalna kao žena opterećena prolaznošću ljepote. Instrumentalni soundtrack Francis Laia je još jedan od perfektno upotrijebljenih tehničkih elemenata – komadića spojenih u neobični tmurni mozaik.
filmaginacija.blog 