Prinudno penzionisani poštar kojem otkazuju koljena prati sina, naslednika koji treba da ga zamijeni i dostavlja poštu na ruti u seoskoj regiji Hunan početkom 80-ih godina prošlog vijeka. Jednostavan zaplet je zapravo samo vrh ledenog brijega: reditelj nas postepeno upoznaje sa porodičnim odnosima i skromnom zajednicom srećnih planinskih ljudi sa bogatim folklornim nasleđem.
Naporna pješačka tura neprohodnim stazama traje tri dana i svakog dana se pređe 100km i svojevrsno je iskušenje kojem se podvrgava mladić jer želi da impresionira svoga oca, koji mu je uzor iako ga je, sa strahopoštovanjem godinama posmatrao iz daljine. Putovanje je prava prilika za upostavljanje mnogo dublje veze, da konačno shvati šta je to tatu držalo daleko od njega i majke svo to vrijeme.
Ono što krasi ovo malo remek djelo je perfektno odmjereni ritam i savršena skladnost netaknute prirode koju se probijaju junaci predvođeni psom Buddyem. Mladić u kojem buja život željan je dokazivanja i sticanja iskustava dok prekaljeni znalac tata, na kraju karijere, koristi priliku da se oprostu od voljene staze koja ga je držala odvojenog od porodice većinu vremena i pokaž.
Nježan odnos između oca i sina koje spaja treći ravnopravni član posade pas Buddy nikada ne prelazi u zonu melodramatičnog. Iako je jaz između generacija velik ljubav i istinska povezanost kao i spiritualna veza koja se gradi na ovakvoj vrsti putovanja.
Kroz oči dvije generacije, dva različita pogleda na svijet izmješteni smo daleko od gradske vreve i haotičnog gradskog ritma života i gledamo život seljana koji svakoga dana uživaju u svom skromnom radu u selu okruženom opčinjavajućom prirorodom. Jedina veza sa svijetom im je stari dobrodušni poštar. Važnost uloge koju ima otac u životima ljudi mijenja sinov pogled i na svoga oca a posao dobija novu dubinu koji nije mogao ni da nasluti u svom mladalačkom neznanju.
Posao mladiću donosi mnogo više od običnog transporta pisama. On predstavlja jedinu sponu stvarnim ljudima iz planine (potomcima vila prema legendi), potreban im je za komunikaciju sa svijetom u kojem je većina njihovih porodica potražila bolju priliku. Iako se dostava može obaviti autobusom za mnogo manje vremena pravo zadovoljstvo i svrsishodnost dolazi iz ličnog kontakta sa ovim jednostavnim ljudima. Tata iako svjestan svoje nemoći posmatra sina da vidi da li je dostojan povjerenja toliko nevinih duša koji imaju potrebu za komunikacijom i od njega zavisa
Snimano na spoljnim lokacijama kinematografija ostavlja bez daha dok mukotrpno hodamo stazom sa glavnim junacima. Male nagrade koje netaknuta priroda nudi u vidu predaha uz vatru pored nabujale rijeke ili okrepljenje čajem koji su mještani pripremili specijalno za njih su male stvari zbog kojih je vrijednije hodati putem nego stići do cilja koji smo zacrtali. Mjesta na kojima je moguće pronaći sreću su nadohvat ruke a skrivena duboko na stazi kojom koračamo.
filmaginacija.blog 