Eyes of a stranger (1981)

Snažni uticaj slešer / home invasion kulture uspostavljene klasicima kao što su Last house on the left, Death Wish, Friday the 13th, Halloween, Maniac se osjeća na početku 80-ih i određuje Korijen leži još dublje u ostvarenjima poput Peeping Tom i Bavinih nenadmašnih giallo klasika Blood and the black lace i Bay of Blood. Dama u nevolji u visoko stilizovanim/minimalistički opremljenim prostorijama prigušene svjetlosti i pastelnih tonova gdje samo kretanje junaka kroz takav enterijer doprinosi stvaranju nadolozećeg stvarnog užasa. 

Nasilni manijak je na slobodi i u tri nedjelje tri djevojke su žrtve ubistva sa silovanjem. Na televiziji reportka Jane ne može da se uzdrži od bijesa prema silovatelju i otvoreno vrijeđa počinioca. Njena sestra Tracy je žrtva otmice kao klinka i od šoka je ostala slijepa i gluvonijema. U garaži zajedničkog parkinga dva ogromna tornja, stambena kompleksa uočava neobičnog čovjeka čudnog ponašanja. Slijedeći sopstveni instinkt pokušava da raskrinka čudaka uprkos razuvjeravanju Davida, razumnog momka zaokupljenog uspješnom advokatskom karijerom.

Jane je oličenje moderne i snažne žene koja nije prestrašena predrasudama, koja je uspjela samostalno da stvori dom svojoj traumatizovanoj sestri. Sama prikuplja dokaze protiv komšije za kojeg sumnja da je silovatelj a kada ga razotkrije mijenja dinamiku i igri moći i proganja progonioca. Otvorenim napadom se razotkriva i u novoj promjeni ritma psihopata prelazi u kontranapad a koletarna šteta je mlada i nevina Tracy, koja je i sama žrtva seksualnog nasilja.

Eyes of a stranger reditelja Ken Weiderhorna strpljivom gradacijom tenzije uzbuđenje dovodi do usijanja dok iščekujemo rasplet u igri mačke i miša, progonioca i progonjenog između reportera i nezaustavljivog čudaka. Žrtve se ne osjećaju bezbjedno u svojim domovima, niti u svojim automobilima a ni na parkinzima. Uskraćena sigurnost potpuno narušava idiličnu sliku američkog sna i svako može biti žrtva, isto kao što se među normalnim svijetom nalazi psihopata spreman da zadovolji svoje ubilačke instikte.

Specijalni efekti Toma Savinija su kao i uvijek besprekorni a egzekucije gnusne i krvave i u službi napete atmosfere koja je uspostavljena od samog početka. Ženski dio filmske ekipe je na visini zadatka a advokat David je nedovoljno prisutan da bi njegova iritantnost negativno uticala na opšti utisak. John Di Santi je fenomenalan u ulozi ‘prosječnog’ manijaka Stanley Herberta a i upoznajemo se po prvi po sa mladom Jennifer Jason Leigh koja je samo jedna od djevojaka koje su se razgolitile u ovom sleazy thriller/slasheru sa pregršt giallo elemenata. 

Reditelj predstavlja dobre i loše strane televizije i medija: dalekosežnost i brzina prenosa informacija su pozitivne, ali sa druge strane bombastični izvještaji o zvjerskim zločinama bude maštu među ludacima koji otežavaju policiji posao. Potpuni izostanak predstavnika zakona iz filma naglašava sveprisutni, nikad aktuelniji osjećaj izolovanosti i izloženosti očima neznanaca.

Leave a comment