Narciso Ibanez Serrador potpisuje ‘samo’ dva igrana filma ipak se smatra veoma uticajnim španskim producentom, piscem i rediteljem. Poznat je i pod nadimkom španski Hitchcock što će u drugom filmu Who can kill a child u velikom stilu i dokazati.
Na dokumentarnim snimcima posmatramo užase rata, u logorima smrti iz Drugog Svjetskog rata, sukob Pakistana i Indije, stradanje u Nigeriji i građanski rat u Koreji, pri čemu nas narator podsjeća da su uvijek najveće žrtve sukoba takvih razmjera djeca. Nakon morbidnih snimaka slijedimo par engleskih turista na odmoru. Tom i trudna Evie stižu sami na putovanje, a dvoje djece su ostavili kod kuće. Vrhunac turističke sezone i karnevalska atmosfera prijaće Evie ali Tom želi da posjeti mirno ostrvo udaljeno 4 sata vožnje na kojem je bio prije 12 godina, izolovani raj na Zemlji. Nad idiličnim odmorom nadvija se sijenka misterioznih leševa koji su isplivali na obalu.
Na piktoresknom mediteranskom ostrvu dječica se bezbrižno igraju dok Tom i Evie pristižu na ostrvo. Uskoro shvataju da je ostrvo pusto i da su jedini stanovnici djeca. Bez mnogo uvijanja reditelj direktno stavlja likove u neugodnu situaciju jer siu Kuće mještana otključane a sve izgleda kao da su napustili ostrvo u žurbi. Evie upoznaje jedno od djece koje je neobično fascinirano sa njenim stomakom i bebom koju nosi.
Junacima ljetovanje postaje horor kada jedna od klinki nemilosrdno štapom prebija starca do smrti. Tom pokušava da sakrije od trudne žene da je vidio djecu kako umjesto pinjate bodu mrtvog čovjeka noževima. Leševi počinju da isplivavaju a jedan od preživjelih muškaraca objašnjava šta se dogodilo. U knjizi po kojoj je film nastao djeca su došla u kontakt sa nekom vrstom žutog polena a u filmu su se samo probudila u toku noći, i od kuće do kuće, kroz igru počeli da masakriraju odrasle a niko im se nije suprostavio jer, naslov filma. 🙂
Perfektna mješavina stvarnih zvukova i napetih instrumentala kreiraju paklenu atmosferu u kojem svaki šum znači opasnost. Fascinacija reditelja Hitchcockom ogleda se u scenama skupljanja djece na trgu prije napada (omaž The Birds-u) kao i studioznom izgradnjom atmosfere nauštrb priče i dijaloga. Kretanje junaka pustim ulicama i napuštenim kućama uz dnevno osvjetljenje doprinosi izgradnji nelagodonosti u kombinaciji sa nepodnošljivom vrućinom. Jedina zamjerka bi bila sinhronizacija Engleza Toma i Evie na španski jezik uprkos protivljenju reditelja, pri kojoj se izgubio važni elemenat – problem sa komunikacijom koji Evie ima jer ne razumije jezik.
Osamljeno ostrvo koje treba da je mnogima želja i san pretvara se u pakao iz kojeg je nemoguće pobjeći. Ako je neočekivano brutalno nasilje razigranih klinaca nad odraslima šokantno, šta onda reći za Tomovu reakciju i odgovor na dječje nasilje? A tek kada fetus počinje da povređuje Evie uviđamo beznadežnost sukoba u kojem odrasli muškarci i žene ne mogu izaću kao pobjednici.
Tom, biolog po profesiji, nudi teoriju da su djeca evoluirala i prepoznala odrasle kao smrtonosnu prijetnju. Glavni likovi su uvjerljivi kao obični ljudi pred kojima je predstavljena nezahvalna moralna dilema iz naslova filma, suprotna roditeljskom instinktu i zdravom razumu. Pesimistično apokaliptični kraj djeluje kao zaslužena za sva zvjerstva ljudskog roda pokrenuta zlobom, pohlepom i jurnjavom za ličnim interesima. Oni koji najviše ispaštaju spremnu da uzvrate udarac i mnogo više od toga. Atmosferični psihološki triler sa realnim horor elementima koji ne odstupaju od realnosti uz originalni Village of the Damned i White Ribbon se izdvaja kao najbolji iz žanra djeca ubice. Film nakon kojeg ćemo djecu posmatrati sa manje rezerve a više opreza XD.
filmaginacija.blog 