The Quiet Girl (2022)

Na zapuštenoj farmi odjekuju glasovi na galskom jeziku u potrazi za djevojčicom Cait koja leži u visokoj nepokošenoj travi osluškujući tišinu. U njenoj porodici se osjeća kao uljez među tri bučne sestre a majka je zauzeta novom trudnoćom i brigom o domaćinstvu dok otac na konjskim trkama i u kafane svaki slobodni trenutak. Sa ženom se dogovara da problematičnu i neprilagođenu djevojku pošalju kod rođaka za ljetnji raspust, a što se tate tiče, njemu je svejedno da li će se dijete ikada vratiti.

Domaćinstvo pred koje je ostavio nemarni otac (brže bolje se odvezao sa djevojčinim koferom i ostavio je bez stvari) je sušta suprotnost od onoga iz kojeg Cait dolazi. Pokošena trava sređena kuća i srećan stariji par u liku Eibhilin i Seana. Žena radi sve što je u njenoj moći da bi se zanemarena djevojčica osjećala kao kod kuće. Svojom majčinskom toplinom i dobrotom pruža djevojčici nježnosti za kojima je vapila: blagu riječ, pohvalu i nježan dodir koji je mališanima tako važan. 

Djevojčica doživljava preporod na imanju i na prvi pogled hladni Sean počinje da prihvata djevojčicu. Razumijevanje koje pokazuju za njenu ćutljivost višestruko im vraće napornim radom na farmi. Dani se nižu dok se po prvi put na Caitinom licu vidi blistavi osmijeh i djetinja životna radost koja joj je u rodnoj kući nedostajala.

Na farmi je sve u savršenom redu do trenutka kada Sean insistira da djevojčica kupi svoju odjeću u gradu. Sa gradom dolaze i radoznali pogledi stranaca. Kada otkrije tragičnu tajnu koju kriju njeni dobri staratelji Cait se za njih veže još prisnije i snažnije jer razumije koliko su truda uložili da bi se osjetila voljenom i njegovanom.

Dešavanja pratimo iz ugla djevojčice, a tako su postavljeni kadrovi. Kroz njenu percepciju proživljavamo dužinu ljetnjeg dana, težinu strijepnje od nepoznatog, toplinu zagrljaja majčinske figure, zadovoljstvo dobro obavljenog zadatka i znamo da su to trenuci koji ostaju urezani za cijeli život. Radnje u tipičnom smislu gotovo i da nema tako da se jednolični dani nižu jedan za drugim.

Kroz djetinju dokolicu postepeno sklapamo sve djelove priče i dobijamo ozbiljnu dramu o odrastanju sa roditeljskim nerazumijevanjem sa jedne i suočavanju sa tragičnim gubitkom sa druge strane. Ljubav je glavna snaga transformacije i to Cait shvati nakon saznanja da se mora vratiti svojoj biološkoj porodici.  Ali to više nije ni važno jer je u nepoznatim ljudima pronašla snagu koja će je pokretati naprijed i dati joj snagu u ključnim trenucima. To što se ne uklapa u svoju porodicu ne znači da sa njom nešto nije u redu.

Eibhlin je zadivljuća u ulozi starateljke ali prava zvijezda je ipak tiha djevojka iz naslova pred kojom je blistava filmska karijera. Prvi film na irskom jeziku koji je dobio nominaciju Akademije za najbolji strani film predstavlja priču o ljepoti  i bezbrižnosti djetinjstva i priključuje se naslovima poput Estiu 1993, Minari, Petite Maman.

Leave a comment