Prije nego što će da snimi svoja dva najveća filma, (oba epohalna klasika – Bridge on River Kwai i Lawrence of Arabia, za oba dobio oskara) Sir David Lean je na ulicama Venecije snimio Summertime, ljubavnu dramu za koju tvrdi da je njegov najmiliji film a četvorostruka oskarovka Catherine Hapburn potvrđuje u svojoj biografiji da je bilo veliko zadovoljstvo raditi na ovome projektu.
Od uvodnih scena uživamo u nostalgičnom osvrtu reditelja na vikorijansku opčinjenost putovanjima i vjeru u njihovu iscjeliteljsku moć. Opsjednutost koja datira od davnina, naročito u zemlji koja ima toliko sunčanih sati u godini, a naročito u gradu, centru kulture i umjetnosti poslednjih X vjekova.
Jane je omađijana Venecijom i uživa u svim njenim čarima dok polako ne počne da se osjeća neizdrživu usamljenost. Ni gostoprimstvo ljubazne vlasnice, udovice Fiorini, ni mlađi moderni, ni stariji par Amerikanaca iz pansiona neće zadovoljit njenu potrebu za avanturom, za svim što je, kako kaže, propustila u životu.
Lutajući ulicama, posmatrajući ljubavnike i slušajući pjesmu gondolijera junakinja se prepušta primalnom instinktu i stupa u kontakt sa Italijanom Renatom, vlasnikom antikvarske radnje. Nevoljno a postepeno Jane spušta gard i između dvoje neznanaca se razvija ljubavni zanos koji u Jane budi energiju kakvu do sad nije osjetila.
Okrutno prizemljenje proizilazi iz činjenice da je Renato vjenčan i ima četvoro djece. Ljubavni zanos ne može ugasiti nikakva logika i nakon neizbježnog samoprekora prepušta se strastvenoj avanturi u raju na zemlji, idealu arhitekture i simbolu sklada sa duhom starih vremena. Iako se Jane gadi od otvorenosti koji ovi ljudi imaju prema životu, polako i sama počinje da se rukovodi emocijama iznutra koje u njoj bujaju.
Priča bazirana na pozorišnom komadu nije prva u kojoj reditelj se dotiče nemoguće strastvene veze rasplamsane iz ljubavi na prvi pogled u- Brief Encounteru (1946) (Oženjeni muškarac i udata žena imaju kratku aferu nakon što se upoznaju na željezničkoj stanici i sporazumno se raziđu jer vole svoje supružnike). Summertime je realna priča o nemogućoj ljubavnoj aferi koja budi plamen nade duboko uspavan poslom i svakodnevnim obavezama.
Jane je prizemna i moderna žena svjesna nemogućnosti ljubavi sa oženjenim čovjekom i iskustvom naučena da sve što je lijepo mora da se završi. Njena metamorfoza iz proračunate uvijek raspoložene osobe u impulsivnu djevojku koja se prepušta ljetnjoj avanturia nikada se ne bi dogodilo da nije bilo Venecije. Ona je ta koja svojom impozantnošću i kulturnom raznolikošću rastapa i najtvrđa srca, uključujući i penzionisanog McIlheny-a koji se, na početku puta grozio umjetnosti da bi, na kraju putovanja, preporučivao muzeje i govorio o umjetničkim djelima kao vrhunski poznavalac.
Uludo je komentarisati maestralnost Catherine Hapburn koja kao uragan nosi film na svojim leđima i u potpuno zasjenjuje Rossano Brazzia u ulozi skromnog ali u ljubavi vještog Renata. Najveća poteškoća je da zapravo povjerujemo da takav anđeo može da bude neispunjena usjedjelica, sekretarica iz Ohia. Scenografija i vizuelno impresivna fotografija perfektno dočaravaju slikaju Venecije sa razglednica iz snova i kniga o putovanjima, a kroz dječaka Maura imamo i odavanje priznanja italijanskom socijalnom realizmu, koji od malih nogu zarađuje za život prodajom tričarija turistima.
filmaginacija.blog 