Sporo, lijeno vrelo ljetnje jutro u voćnjaku u podnožju brda, predio nalik na crmničku ravnicu. Zrikavci urlikanjem pokušavaju da se rashlade dok se upoznajemo sa porodicom koja živi od obrade zemljišta: Quimet, glava porodice i otac odraslih adolescenata Rogera i Mariona kao i djevojčice Iris; njegova žela Dolors; naa imanju ispomaže ujak Cisco sa ženom Gloriom i blizancima Pauom i Perre a tu je i tetka iz grada Mariona.
Za analizu drugog filma španske rediteljke Carle Simon potrebno je, osim nesporne važnosti porodice uzeti u obzir autobiografski ton koji ponovo koristi i u kojem se osjeća komforno. U svom debitantskom ostvarenju Estiu 1993 (2017) iz ugla šestogodišnje Fride prikazuje ljeto provedeno sa porodicom na sličnoj lokaciji, koja treba da joj se nađe kao podrška, dok se ona osjeća kao potpuni stranac. U Alcarrasu (Katalonska regija u kojoj se dešava radnja) odlazi korak dalje, pa kao glavnog junaka uzima voćnjak kroz koji prikazuje čitavu porodicu junaka u borbi sa preprekama koje moraju savladati.
Zauvijek poremećeni odnosi krvavim bratoubilačkim sukobom vuku korijene duboko u sadašnjosti. Quimetov otac nekada je sakrivao vlasnika imanja staroga Pinyola od ratne osvete, ali je unuk Pinyol zaboravio na obećanje svoga pretka i od voćnjaka oće da napravi unosni biznis. Bez ikakvih dokumenata o vlasništvu pred porodicom je jedno ljeto nakon kojeg se opraštaju sa mjestom na kojem su činili prve korake, kojem su se vratili da ga zajedno, njih tri generacije, složno obrađuju sopstvenim rukama. Klasne razlike su preduboke i novac mijenja i višedecenijska prijateljstva.
Štrajkom radnika svrstavamo se sa radničkom klasom i zauzimamo kritički stav prema moćnicima u privredi koji novcem uništavaju malog proizvođača. Moderna tehnologija nije nužno dobra jer solarni paneli nisu idealno rješenje, iako Quimetu prilagođavanje nije jača strana. Kao glava porodice lično doživljava nepoštovanje i pokušava da se nosi sa bezizlanom situacijom i neizvjesnošću koja dolazi sa krajem ljetnje sezone.
Roger i Mariona muče problematike mladih ali su dobra djeca koja koriste najbolje od okruženja. Kroz očiju djece najčistije vidimo i možemo da osjetimo toplinu i ljepotu porodične sigurnosti. Daleko od toga da su odnosi u porodici idealni ali upravo u mukama sa kojima se susreću na putu, snagu koju nalaze da ulože napor da ih zajedno prevaziđu to je pravo bogatstvo. Rad na zemlji ih je ujedinio, a kraj nije tako neizvjestan kao što je Quimet pesimistički (uglavnom opravdano) predviđao.
Glumačka ekipa je sačinjena od mještana što dodatno impresionira. Subjektivnim kadrovima i kamerom koja preko ramena prati junake kroz prirodu za kojom mnogi maštaju se intimno upoznajemo sa njima, proživljavamo sve emocije a različiti uglovi gledanja junaka razne dobi kompletiraju sliku i u centralni plan, svjesno, guraju pravog glavnog junaka: region po kojem je film i dobio naziv. Slika voćnjaka sa razglednice se savršeno uklapa uz naslove koji se bave sličnom tematikom ljeta na selu kao što su Raion Vert, Jean de Florette, Only Yesterday…
filmaginacija.blog 