Jedan od naslova izgubljenih nakon neuspjeha u bioskopima – doživio je ponovo premijeru četiri godine od objavljivanja – 1974. nakon eksplozije popularnosti glumice Laure Antonelli, čuvene po ulozi neodoljive služavke u Malizia (1973). Dodatne scene koje su snimljene potpisuju Paolo Heusch i Usmar Ismail. Reditelj Ugo Liberatore iza sebe već ima naslov Bora Bora (1968) (sa predivnom Haydee Politoff) pa predmet egzotične destinacije i sudara kultura je za njega poznat teren. Zanimljivo da u tri filma koja je režirao kao lokacije iskoristio Boru Boru, Bali i Veneciju.
Fotograf Carlo u delirijumu uzima nož i ubada ženu, odmah postaje svjestan šta je učinio i odlazi da se preda u policiju. Inspektora upoznaje sa pozadinom priče i istorijom svog odnosa sa ženom Darijom od trenutka kada se zbog posla preselio na Bali. Prvih nekoliko mjeseci se samostalno posvetio poslu jer i pored velike ljubavi njihov odnos je otvoren, što Carlo uveliko koristi švrljajući među poligamnim ostrvljankama. Dok se prisjeća detalja iz prošlosti saznajemo da je Carlova supruga živa.
Vodič na Baliju je Glen, obrazovani istraživač širokih shvatanja koji pokušava da dokuči tajnu koja se krije iza mističnih vjerovanja mještana. On i Carlo predstavljaju dva polariteta i kroz njih sagledavamo odnos Zapada prema Istočnjačkoj civilizaciji.
Glenovu tolerantost i razumijevanje za banalne paganske rituale Carlo tumači kao ludost i slabost. Kada konačno dođe Darija i nakon početne uzbuđenosti zbog ponovnog ujedinjenja sa voljenim čovjekom ugleda pravo Carlovo lice okreće se prema Glenu, koji je fasciniran smrću jer je njegov prijatelj sa ostrva Tillem započeo zavjet ćutnje, što je na ostrvu svjesna uvertira za neminovni odlazak sa ovog svijeta.
Dok pokušava da natjera brahmana da promijeni mišljenje reditelj predstavlja ostale bijele ljude koji su došli u potrazi za ultimativnom istinom, tajnom života i smrti. Bradford, vještac koji je prihvatio mračnu stranu i okrenuo se crnoj magiji i njegova suprotnost – sveštenik Jung koji može samo da bezuspješno posmatra kako su mještani nezainteresovani za njegovu priču o Bogu, jer su zaokupljeni svojom vjerom.
Ljubavni trougao nije prvi u koji upada junak jer je Carlova ljubavnica ljubomorna na Dariju, a onda i Glenove žene, naviknute na poligamiju, nisu zadovoljne pojavom nove figure u njihovom životu. Na prirodne ljepote Balija i malih mjesta poznatih sa razglednica suvišno je trošiti riječi. Svi konci razuma za koje se čvrsto držao su Carlu izmakli iz ruku i žena koju je napao nožem je prostitutka koju je obukao i našminkao kao Dariju.
Reditelj uvjerljivo dočarava svoju fasciniranost istočnjačkom filozofijom i istinski zadivljenost neukaljanim tropskimrajem kroz sporo razvijajuću ali efektnu priču o ljubavi, vjeri, slobodi, prolaznosti i predavanju smrtu kao ultimativnoj formi spasenja. U tehničkom smislu podsjeća na filmove novog talasa francuske kinematografije sa elementima mondo filma kroz dokumentarno snimanje ritualnih obreda lokalnog stanovništva, što je ujedno i maksimalno korišćenje skromnog budžeta.
Sjajno su se snašli u svojim ulogama zvijezde italijanskog filma: Harizmatičmi i filmični John Steinbeck kao Glen, Umberto Orsini sa neodoljivim osmijehom kao cinični zapadnjak Carlo i Laura Antonelli kao neodoljiva boginja zlatne kose predstavljaju izbor Paolo Heusch (koji je prije dodatnim scena bio zadužen za kasting).
Šteta je što ovaj naslov nije još doživio zasluženu Blu Ray restauraciju ali još veća šteta što je diva kao što je Laura Antonelli umrla u bijedi i potpunom siromaštvu. Srećom nikada neće umrijeti dokle god je u srcima obožavalaca, kao ni ovi mali nezavisni projekti čekaju da budu otkriveni. Giorgio Gaslinijeva mješavina orkestarskih instrumenata sa sitarom proizvedi nezaboravno očaravajući efekat a ploča soundtracka je prava rijetkost među kolekcionarima.
filmaginacija.blog 