Sound of Metal (2019)

Metal kultura distorziranirih gitara i žestokih ritmova služi kao postavka za kompleksnu karakterizaciju muzičara, liječenog zavisnika koji ne može da se pomiri sa nepopravljivim gubitkom onoga što mu je strast, bijeg od droga, a i glavni izvor prihoda.  

Bubnjar Ruben je na turneji sa svojom djevojkom Lulu u eksperimentalnom bendu i u stalnom su pokretu sa svojom modernom kampericom. Djevojka se suočava sa psihičkim problemima a jedno drugom su bitni kao partner i psihički oslonac. Njihov svijet počinje da se urušava kada se glavni junak naglo suoči sa teškim gubitkom sluha. Postoji skupa operacija sa ugradnjom implanta ali prije toga mora naučiti da se bori sa samim sobom i da bude gluv uz pomoć Joea, glavnog u centru za brigu o gluvonijemim osobama. 

Ruben ne može da se pomiri sa činjenicom da su svi zvuci – od onih iz okruženja koje je olako shvatao do onih od kojih je napravio karijeru nepovratno nestali. Liječeni zavisnik se izvnova suočava sa svojim demonima i strahovima  da bi mogao da dopre do srži problema i nađe snagu da nastavi dalje. Ljudski se hvata za poslednji tračak nade  i vjeruje u moć medicine iako ga uvjerava dobronamjerni Joe (nije gluvonijem ali je CODA (dijete gluvih roditelja) da nije problem u ušima već unutar uma. 

Dokumentarni pristup doprinosi razradi dubine glavnog junaka kojeg je besprekorno odglumio Riz Ahmed, demonstrirajući glumački potencijal i udubljivanje u lik koji tumači. Emocinalni slomovi koje proživljava Ruben noseći se sa iznenadnim neobjašnjivim invaliditetom izbalansirani su snagom koju uspije da pronađe u zajednici ljudi koji nikada ne mogu spoznati sve male zvukove koji nas okružuju. Do kraja vjeruje u čudo, rasprodaje svoju audio opremu i kampericu da bi priuštio operaciju. Ugradnjom implanta krši kodeks zajednice gluvih, porodice u koja ga je naučila da bude u skladu sam sa sobom uprkos fizičkom nedostatku i u kojoj je uspio da nađe utočište i spokoj.

Prepušten sam sebi, sa novim zvukovima povezanim implantom u svojoj glavi odlazi kod Lulu u Pariz. Zatiče je srećnu u očevom domu, u novom/starom svijetu koji je ostavila prije nego što je pošla sa njim. Kroz distorziju i neujednačeno čuje pjesmu koja natjera Rubena prvi put da pogleda surovoj istini u oči: da više nikada neće čuti.

Uloga zvuka je od neprocjenjive važnosti u debitantskom igranom ostvarenju reditelja Dariusa Mardera. Posebni mikrofoni bilježe svaki zvuk ambijenta jednako kao i odustvo tona tokom dugih scena u kojima Ruben pokušava da živi sa tišinom svoga uma. Iako je The Tribe (2014) ukrajinskog reditelja  Myroslav Slaboshpytskyia savršeno vjerodostojno prikazao svijet gluvonijemih osoba bez ikakvog dijaloga osim znakovnog jezika, Sound of Metal uvjerljivo uvodi ljude sa sluhom u čitavu zajednicu ljudi koji se nose sa čulnim nedostatkom, bez odbojne melodramatičnosti i patetičnosti kojom nagradom akademije nagrađena CODA obiluje.

Efekat dokumentarnog načina snimanja pojačava glumačka ekipa sačinjena od gluvonijemih osoba  okruženih  oko maestralnog Riz Ahmeda, koji je za potrebe uloge naučio da svira bubanj, kao i znakovni jezik, što mu je donijelo nominaciju za Oskara za najbolju mušku ulogu. Joe je takođe dobio nominaciju za svoje pojavljivanje u sporednoj ulozi. 

One thought on “Sound of Metal (2019)

  1. Pingback: Relay (2024)

Leave a comment