Dagon (2001)

Američki horor reditelj Stuart Gordon veliki dio karijere posvetio je ekranizaciji priča jednog od najvećih pisaca i horor umova H.P. Lovecrafta i  za sobom ima četiri filma inspirisanih bezgraničnim svjetovima užasa i entitetima starim koliko i univerzum koji u njima postoje: From Beyond, Re-Animator se ubrajaju u bolje horore 80-ih sa fenomenalnim tandemom Jeffrey Combs / Barbara Crampton, a tu su i nešto slabiji Castle Freak (1995) i početkom 2001. u Španiji snimljeni Dagon uz podršku još jednog kultnog horor stvaraoca B produkcije Bryana Yuzne.

Paul i Barbara su mladi par na krstarenju iz snova sa starijim prijateljima Vicki i Howardom. Problem je u tome što Paula more snovi koji se ponavljaju iznova: sirena ga doziva ispod vode iznad zlatnog simbola oka. Mladić je skoro stigao do bogatstva i ne može da se opusti ni na idealnom ljetovanju pa Barbara željna odmora pokušava da ga oraspoloži. 

Sa olujnim oblakom donosi nevrijeme i nemirno more udara jedrenjak o stijene. Mladi par se odlučuje da potraži pomoć u gotovo pustom selu Imboci u kojem Paul prepoznaje simbol iz sna: Crkva Dagona.

Prva trećina filma posvećena je upoznavanju sa protagonistima da bi odmah u narednom dijelu ritam priče smijenila usamljena potraga mladića Paula za djevojkom koja je nestala. Na tragu su mu amfibijska stvorenja nalik na ljudi i jedinu pomoć pronalazi u pijancu Ezequielu koji objašnjava istoriju ostrva i šta se to dogodilo u ovom zastrašujućem sablasnom gradiću.

Teška sezona suša i lošeg ribarskog ulova natjerala je stanovnike da se priklone božanstvu o kojem im govori Kapetan Cambarro i odmah su mreže bile pune ribe i zlata, ali uskoro je došlo vrijeme za ljudsku žrtvu. Bog iz dubina traži djevojke da bi sa njima vodio ljubav i napravio rasu spremnu za povratak kod njega u dubine.

U poslednjoj trećini kulminacija koja slijedi je uistinu lavkraftovska: džinovsko stvorenje iz tame izranja dok mu se njegova djeca sa pipcima priklanjaju. Uxia, sirena iz snova Paula ga prepoznaje i oni su stvoreni jedno za drugo: oni su proizvod nečastive ljubavi između demona i čovjeka i zajedno trebaju da otplivaju ka svojoj sudbini.

Reditelj u živopisnom primorskom gradu Španije kamerom iz ruke uspijeva da naslika atmosferu istinske jeze i cijenu koju su ljudi platili za svoju lakovjernost. Olujna noć sa pljuskom bez prestanka ne ostavlja prostor ni za tračak svjetlosti za protagoniste, iako se okrutni kraj može posmatrati i kao srećan: uvijek je katarzično kada likovi pronađu svoju svrhu, pa makar i u moru (ha! XD) bizarnosti. 

Mlada ekipa, gotovo bez iskustva je savršeni instrument u rukama majstora filmskog zanata a specijalni efekti nadomještavaju jeftini osjećaj nezavisne produkcije. Pipci nemani, vodozemci koji bauljaju po ulicama kreiraju folklor svijeta dostojan najvećeg horor pisca prve polovine XX vijeka u jeftinom VHS klasiku.

Leave a comment