Le Grand Chemin (1987)

Vrelina ljetnjeg sunca čini truckanje autobusom nepodnošljivim za dječaka Louisa koji negoduje majkinu želju da ostane kod njene drugarice Marcelle. Strpljive majkine riječi mu ništa ne znače zato što 3 nedjelje treba da ostane kod nepoznatih ljudi dok se majka ne porodi. Tata je u Nici i zaokupljen je sezonom ljeta 1959. godine. Sa stanice im pomoć nudi stolar Pelo koji otkriva svoju sirovost i prostodušnost.

U kući pored starateljkine se nalazi djevojčica Martine koja je godinu dana starija od Louisa i uz koju ubrzo otkriva tajne lokacije kroz koje posmatraju djetinjim očima žitelje šarenolike varoši. Kao i Louis,  Martina živi bez oca, jer je, kao sezonski radnik koji je odlepršao za zaposlenjem i ostavio Martininoj majci Yvonne brigu o Martini i starijoj sestri Solange. Kroz percepciju dječaka postepeno otkrivamo i da je Marcelle Peloova i da imaju bračne nesuglasice zbog kojih se Pelo natapa u alkoholu.

Pogled sa drveta koje je dječaku pokazala Martina simboliše zajedničke trenutke koje par provodi i pored dječijih nestašluka i smicalica koje izvode ostaje prostara za duboko posmatranje i upoznavanje sa svijetom odraslih koji je za njih još uvijek velika misterija. Od nje saznaje surovu istinu da ih je otac napustio i teško se sa suočava sa tim saznanjem.

Veza koju je izgradio sa Marcele i Pelom je suviše čvrsta da bi popustila i par iako ima međusobnih neraščišćenih problema uspijevaju da uz pomoć dječaka koji je nadomjestio njihov tragični gubitak pronađu novu snagu da idu naprijed. Uz Louisa su vidjeli život kakav su mogli da imaju da se nije dogodila tragična nezgoda tokom porođaja u primitivnim uslovima.

Svijet francuskog sela je živ i odiše životom: od jarkih boja cvijeća do glasnog cvrkutanja ptica i vapaja užarenih zrikavaca. Mala zajednica okupljena oko crkve u sredini živi harmonično uprkos nesuglasicama i sitnim razmiricama. Njihovi životi bezbrižno prolaze u repetitivnim obavezama života na selu. Svi se međusobno poznaju i brinu jedni o drugima kada je najpotrebnije.

Uz dječaka Louisa kao centralne figure se izdvaja nezgrapni par Marcelle i Pelo. Ona je nježna i pretjerana brižna prema svima osim prema njemu a on joj se sveti za nedostatak pažnje konstatnim opijanjem i nemilim scenama koje priređuje. Pojavljivanje dječaka je test za njihovu vezu i ispit zrelosti koji samo mogu prevazići zajedničkim naporom. Louis je dječak u godinama kada se formira kao ličnost i nedostaje mu očinska figura. Prepun pitanja bez odgovora od banalnih do ozbiljnih egzistencijalnih pitanja.

Uprkos nedostatku očeve ljubavi ima zdravu majku koja ga voli koja treba da rodi novoga člana familije a na selu je pronašao i pravu prijateljicu u direktnoj muškobanjastoj Martini. Zajedno su podijelili slatke tegobe odrastanje i u sjećanjima urezali najljepša životna sjećanja dok je stariji par uspio da pronađe svoju drugu šansu u emotivnom i dominantno melodramatičnom raspletu.

Leave a comment