Hellhole (2022)

Sveštenik sa bebom u naručju dotrčava do oltara crkve kasno uveče 1957. godine u Donjem Slasku. Božiji čovjek vadi nož koji se sprema da žigom obilježeno dijete žrtvuje kao Antihrista ali milicija stiže na vrijeme i zaustavlja ludaka.

30 godina kasnije sveštenik Marek dolazi u zatvoreno bratstvo manastira koje se bavi istjerivanjem đavolja a ujedno je i  sanatorijum za napaćene duše. U duplo dno kofera uspijeva da prokrijumčari pištolj i članak o  7 nestalih djevojaka i osmoj sa kojom je očigledno u vezi. Uklapa se u manastirske rutine dok se događaju čudne stvari među mračnim, vlažnim zidinama vjekovima stare građevine. Da li je sve povezano sa neobičnom odvratnom hranom koju svi monasi bespogovorno trpaju u sebe? Brat Marek ima biljeg na istom mjestu kao i nežrtvovano dijete i preplitanje dvije priče je kompletirano.

Centralni junak je čovjek sa tajnom misijom da razotkrije ludake unutar zidina religioznih fanatika koji lažiraju snimke đavolje zaposjednutosti da bi profitirali od poglavara iz Vatikana. Fantastično strukturisana i precizno postavljena radnja u stilu surovog trilera o okrutnosti crkve doživljava obrt u drugoj polovini što ovu priču čini uzbudljivom i napetom do samog kraja kada je kompletirana žanrovska transformacija u apokaliptični horor o otvaranju prolaza Pakla ka zemlji i dolaskom Nečastivog u tijelo Odabranog. 

Fragmenti informacija koje dobijamo ostavljaju stvari dovoljno nejasnim a lakim za tumačenje i razvoj priče prepušten je gotskoj atmosferi memljivih katoličkih katakombi i ljudi u odorama koji se predstavljaju kao predstavnici Boga na zemlji, namamljuju odabranog u zamku iz kojeg nema izlaza. Ubistva sedam djevojaka i nestanak osme su bili samo mamac za Odabranog, u čijem prisustvu žrtvuju sestru, da bi prosuli nevinu krv.

Planski postavljen antiklimaks donosi racionalno objašnjenje da od dolaska Lucifera nema ništa i Marek se smije prije nego što završi u bunar, za koji sveštenici tvrde da je prolaz ka Paklu i da je tu manastir namjerno postavljen da bi ga štitio. Ali reditelj ostavlja najbolje za kraj sukob Boga i Đavola, dobra i zla i predskazani dolazak koji se neizstovano događa usred neljudskih zvjerstava počinjenih u ime Božije.

Originalan priča se oslanjanja na religijski horor uključujući mitske / magijske elemente i opsjednutost katoličanstva tumačenjem Biblije i apokaliptičnim scenarijima. Često sa glavnim junakom prelazimo između granice razuma i nemogućeg a u ovom naslovu reditelj nas vodi na ringišpil – u kojem dominiraju magijski elementi i najave demonskog prisustva u vidu muva, okultnih paganskih simbola i neobičnog podrhtavanje koje u dobro pripremljenom finalu se pretvara u kompletnu destrukciju i istinsko otvaranje kapije koju je u kolektivnu svijest sienasta usadio Lucio Fulci u svom nezaboravnom klasiku L’Aldilla. 

Strastveni horor obožavaoci mogu već od prve scene, koja je identično rekreirana završnica iz kultnog naslova iz 1976 – The Omen, dobiju nagovještaj o kojem se podžanru horora radi. Kompjuterski efekti su korektni a dostupnost na Netflixu bi trebala da omogući zasluženu popularnost neopjevanom evropskom horor dragulju.

Leave a comment