Let’s Scare Jessica to Death (1971)

Djevojka u sjećanju pokušava da raspozna razliku između košmara i stvarnosti. Mrtvačka kola koja prevoze sanduk se zaustavljaju pred grobljem i prvom scenom nas reditelj u svom debitantskom filmu uvjerava da ništa nije kao što izgleda. Mrtvačka kola su vlasništvo muzičara Duncana, u kovčegu se nalazi kontrabas,  a sa njim je najbolji prijatelj Woody i žena koja preslikava grobove sjenčenjem. 

Jessica je djevojka koja se oporavlja nakon nekoliko mjeseci provedenih u mentalnoj ustanovi. Odmah počinje da dovodi u pitanje svoj razum kada primijeti djevojku plave kose u bijeloj haljini. Imanje koje je kupio njen momak Duncan je pripadalo porodici koja se nosila sa tragičnom smrti ćerke a u kući nalaze i Emily koja tvrdi da se uselila u praznu kuću i nema kud da ode, ali djevojka istog lika se nalazi i na porodičnom portretu. Da li djevojka krije mračnu tajnu ili je sve plod mašte psihičke labilne junakinje iz naslova filma?

Magla koja je zatekla filmsku ekipu na snimanju na lokaciji u Konektikatu iskorištena je za prelaze i uspostavljene gotske atmosfere sa šarmom američkog krajolika. Neprijatno stanovništvo koje prezire različitosti i ne odobrava prisustvo hipika u svom gradu čini da se junaci osjećaju još odsječenijim od stvarnog svijeta. Antikvar iz New Yorka kojem prodaju stare stvari iz kuće je samo jedan od razumnih ljudi u ovom ruralnom krajoliku.

Glasovi u glavi polako počinju da preovladavaju i Jessica gubi konce realnosti i postaje svjesna da je Duncan, njen oslonac izgubio povjerenje u njen razum. Trenuci u kojima usamljena istražuje potkrovlje ili u svojoj sobi čuje Emilyn glas. Ostaje potpuno sama i nesvjesna realnosti zaslijepljena sopstvenom maštom i bolešću dolazi do tragičnog ishoda koji nas dovodi natrag do početka.

Minimalistička filmska ekipa se odlično snalazi sa jednostavnom pričom o postepenom gubitku razumna, efikasno  smještena u  izolavani ambijent netaktnute prirodei  gotičkoj izolaciji kuće koja krije mračnu tajnu. Naslov koji se može lako pozicionirati rame u rame sa djelima evropskih velikana Jose Ramon Larraza i Jean Rollina u kojem reditelj maksimalno koristi sve svoje skromne resurse da na uštrb radnje uspostavi realističnu atmosferu izolacije u kojoj bi bilo ko mogao lako da izgubi razum. 

Mješavina vampirskog folklora golica maštu gledaoca i ostavlja prostor da Jessica i nije bila tako luda kao što se na prvi pogled činilo i ovakvim krajem reditelj ostavlja mali prozor da povjerujemo da postoji još neki horor strašniji od ljudskog uma. A slamka spasa je ono za šta se svako od nas besomučno hvata.