Ludlow je jedna od onih varoši koje se teško pronalazi na mapi SAD. Sa 47 stanovnika mjesto zavijano snijegom je neinteresatno za turiste, nepogodno za poljoprivredu i dosadno za mlade pa nije ni čudo što svi žele ostaviti mrtvi grad za sobom.
Suprotno turobnoj slici gradonačelnik ponosno najavljuje 200. rođendan male ponosne varoši i predstavlja poklon unuka osnivača Ludlowa – skupocjeni bijeli klavir. Spisateljka Debra, rođena u Ludlowu, slijedi jezivi osjećaj koji su u njoj probudil priče iz djetinjstva. Ispostavlja se da je maleno mjesto oduvijek bilo poprište neobjašnjivih tragičnih incidenata.
Svještenik Chris pokušava da upozori gradonačelnika da je nešto u vezi klavira sa dok njegova žena Sybil i luda djevojka Emily imaju bliske susrete sa duhovima sa tragičnim ishodom. Debra nekoliko puta ponavlja da nešto nije u redu ali nepovjerljivi građani odbijaju da sa njom razgovaraju.
Reditelj pokušava da stvori napetost i hororičnu atmosferu koja se nadvija nad klavirom, (neuspješno, naravno). Krvarenje klavira, podrhtavanje fotografija na zidu i svjetlucava fluorescenta ruka koja izlazi iz poda su komični do suza. Pod uticajem Carpenterovog Foga i Spielbergovog Jawsa dobijamo neuglednu kašu o ukletim ljudima i monster horor gdje je čudovište – nepomični predmet, pritom i muzički instrument. Sama ideja dovoljna je bizarna i spektakularno besmislena da rupe u radnji samo dodaju šokantnom efektu i pojačavaju trash efekat.
Rupe u scenariju reditelj pokušava da nadomjesti čestim scenama paralelne tranzicije glavnih junaka Chris i Debre. Junaci lutaju po malenom gradiću bez ikakvog doprinosa radnji. Jedino u čemu film uspijeva je da vjerodostojno prikaže malu zajednicu izolovanih čudaka.
U nevjerici posmatramo bizarni rasplet i osim ukletih ljudi i predmeta ubice saznajemo da to nije sve! Duh osnivača grada je bacio duplo prokletstvo na grad zato što su mu otkinuli ruke i okrivio ih je za smrt svoje ćerke. Grupa duhova iz prošlosti tu je da iznova i iznova teroriše i ubija sopstvene potomke. Svi sa liste moraju umrijeti.
Tražiti smisao u svemu što je Bill Rebane, majstor Z produkcije uspio da sabije u 90. minutni projekat bilo bi potpuno suvišno. Jednostavno se treba prepustiti mašti ludog genija i pogledati nevjerovatno ostvarenje koje je toliko apsolutno nerazmuljivo da je opčinjavajuće zabavno. Iako djeluje da je snimano 70-ih gory scene i dovoljno sleazea nadomještavaju sve tehničke propuste među kojima su najočigledniji loša gluma i montaža.
filmaginacija.blog 