Iz ugla nepoznatog posmatrača u kafiću posmatramo i analiziramo u kakvim je odnosima azijski par koji sjedi sa Amerikancem za stolom preko puta. Retrospektivno se vraćamo četvrt vijeka unazad i upoznajemo uplakanu djevojčicu Na Young i Hae Sunga koji je bezrezervna podrška drugarici. Djeca stalno pričaju jedno o drugom i majke im organizuje pravi ljubavni sastanak. Emigracija je u planovima porodice Na Young jer ima velike ambicije za pisanjem koje ne može zadovoljiti u Koreji. Tako prva ljubav i emocije koje se rađaju među klincima ostaju nerazvijene.
Na Young se navikla na život na Zapadu, promijenila ime u Nora Moon i uspješna je u svom poslu. Jednog dana se sjeti prijatelja iz djetinjstva i otkriva da je pokušao da stupi u kontakt sa njom. Mladi ljudi preko interneta obnavljaju prijateljstvo i sjeme ljubavi među njima ponovo počinje da klija nakon duge hibernacije.
Susret Nore i Haea je nemoguć jer djevojka ne želi da napusti New York i odrekla se svega da bi se tu našla a momak odlazi na specijalizaciju u Kinu. Ponovni rastanak je jedino rješenje i životni putevi im se ponovo razilaze.
U međuvremenu Nora se ostvaruje i u poslu i u ljubavi sa piscem Arthurom prepunim razumijevanja, ljubavi i tolerancije. Hae Sung skače iz veze u vezu i konačno se odlučuje se ultimativni korak – da posjeti Noru u New York.
Lavina emocija preplavljuje nesuđene ljubavnike koji su jedno drugom pravi prijatelji. Neke kocke se nisu sklopile da stupe u emotivni odnos ali to ne umanjuje njihovu čistu ljubav. Arthur savršeno shvata težinu dolaska nepoznatog muškarca u kojeg je njegova supruga bila dugo zaljubljena ali se stoički suočava sa činjenicama i čvrsta je osnova i podrška svojoj dragoj.
Priča o djetinjstvu i prvom zaljubljivanju, neuzvraćenoj ljubavi i teorijama ‘Šta bi bilo kad bi bilo’. Fluidno kretanje kamere i scenarijska postavka stvaraju osjećaj prirodne cjelovitosti iako se priča proteže u periodu od preko 25 godina. Glavni junaci nisu idealizovani već su otvoreni, ranjivi, nesavršeni sa svojim stremljenjima i očekivanjima.
Nora je uvijek imala samo jednu stvar na umu a to je ostvarenje kroz književnost. Hae Sung je vrijedni idealista, oličenje korejanskog društva a Arthur je razumni zapadnjak koji je svjestan da se ne može takmičiti sa vrijednim uspomenama nastalim tokom odrastanja. Razgovorom i civilizovanim ljudskim odnosom neobična trojka uspijeva da se lako iznese sa ljubavnim trouglom iako svi imaju razloga da se osjećaju povrijeđenim. Uzajamno poštovanje je jače od subjektivnih osjećaja i ostaju pravi istinski prijatelji Nedostatak srećnog završetka je zapravo pravi prikaz života – često ne dobijemo ono čemu smo se nadali ako se jedna vrata zatvore otvaraju se nova, sa beskonačnim mogućnostima.
Na kraju kao utjeha ostaje budistički pogled na svijet da su sva prijateljstva i odnosi na novom svijetu rezultat poznanstava i jakih veza iz prethodnih života, komplementarno stihovima Erykah Badu – I guess I’ll see you next lifetime. Očigledni autobiografski elementi iz scenarija ne iznenađuju koliko perfektna filmska tehnika – praćena prirodnim pokretima kamere koji čine da scene koje se nižu jedna za drugom djeluju homogeno. Debitantski projekat dostojan nagrade velikog Kanskog festivala i ljubavna drama koja može da stoji rame uz rame uz najbolje naslove žanra.
filmaginacija.blog 