Neizliječivo bolesna Helene (Krieps) ima problem sa prilagođavanjem normalnom životu. Bolest pluća joj oduzima snagu a sažaljenje društva je dodatno deprimira. Jedina svijetla tačka u njenom životu je suprug Mathieu (tragično stradali Ulliel) koji je pun podrške ali i ta podrška počinje da je davi jer je zasnovana na neopravdanom optimizmu u izliječenje uprkos malim vjerovatnoćama.
Na internetu djevojka pronalazi blog u kojem autor bez uljepšavanja i ustezanja govori o smrti i teškoći bolesti. Helene ga kontaktira i pronalazi da čovjek koji se potpisuje Mister živi u malenom norveškom selu na obali fjorda. Uprkos nerazumijevanju supruga odlučuje se za avanturu za koju nikada nije imala petlju prije bolesti i sama odlazi u mjestu gdje se sniježni vrhovi sudaraju sa kristalnom vodenom površinom.
Veza sa starijim muškarcem čiji je blog privukao je puna uzajamnog poštovanja i razumijevanja a o teškim stvarima i bolesti se govori samo kada sagovornik osjeti slobodu i potrebu da dijeljenjem. Bent je u Norveškoj ostao nakon tragedije na naftnoj bušotini u kojoj je izgubio najboljeg prijatelja i većinu kolega, što je natjeralo na odlazak njegovu suprugu. Spokoj koji mu pruža kućica na obali ne mogu da ponište loše uspomene i njegov ostanak je potvrda dosljednosti sopstvenim idealima.
Introspekcija koju dobija kroz izolaciju joj pomaže da sortira misli i da shvati da je njen život, odnosno što je od njega ostalo u njenim rukama. Veza sa čovjekom koji je istinski voli i sa kojim je istinski srećna samo je podsjeća na sve stvari kojih se mora odreći. Samoća i kontemplacija u nedirnutoj prirodi daju joj spokojne momente da lucidno odluči da neće da se mrcvari sa daljim operativnim zahvatima koji mogu a ne moraju dati rezultate.
Mathieu uprkos početnom negodovanju pokazuje razumijevanje za potrebe svoje srodne duše i u dugoj sceni vođenja ljubavi a onda i emotivnog rastanaka sa kojim se suočava imamo jako emotivno pražnjenje. Uprkos ozbiljnosti tematike nikada patetika i bespotrebna vriska ne remeti idiličnu atmosferu norveškog fjorda.
Nedostatak uobičajenog energetskog naboja ne umanjuje haotičnost unutrašnjeg sukoba koji se odigrava u Helene koju briljantno tumači Vicky Krieps. Povezanost protagonista sa likovima se može osjetiti a Ulliel je pomagao rediteljki na izradi scenarija i ostao vjeran projektu uprkos brojnim vremenskim i materijalnim komplikacijama.
Ljudska drama koja daje na uvid neshvaćenost djevojke koja se mora suočiti sa smrću na vrhuncu života i njen proces suočavanja sa neizbježnim i svođenjem računa. Makar je to što ima života proživjela sa srodnom dušom, našla mir i dom u osobi koja prolazi kroz isti haos i jedno drugom olakšavaju turobnu svakodnevnicu prepunu boli i izabrala način na koji će da proživi svoj kratki vijek.
Mir i spokoj prirode Norveške koji ju je mučio u prvim danima boravka je jedina protivteža nerazumno teškom položaju u kojem se našla. Teški položaj u kojem se našla naučio ju je da je život zapravo mješavina boli i zadovoljstva pa iako bolesna makar uživa u unutrašnjem miru koji je uspostavila u svom novom domu.
filmaginacija.blog 