U trećem autorskom filmu meksički filmski mag Guillermo del Toro demonstrira sav svoj raskošni potencijal kroz pažljivo uklaapanje simbola u scenografiju i predstavlja dva svijeta koji se spajaju u ljudskom umu. Bjekstvom u Evropu i snimanjem filma na maternjem jeziku uspio je da prebrodi teške trenutke koje je doživio kada je za hirovitu, osionu i zahtjevnu braću Weinstein snimao post apokaliptični bioskopski neuspjeh Mimic.
Pretjerano velika bomba bačena iz aviona ne eksplodira. Klinac razbijene glave tone u dok se iz krv iz rane miješa sa mutnom vodom plitkog bazena. Narator priče postavlja pitanje šta je duh dok automobil kroz zemlju sprženu španskim suncem i krvavim bratoubilačkim sukobom. Španski građanski rat je bolna rana koja nikada nije zarasla i označava početak uspona nacističkog režima.
Pozornica je pažljivo postavljena: izolovano sirotište sa neaktiviranom bombom i duhom neupokojenog dječaka koji luta u potrazi za počinkom.
Carlos je siroče iz građanskog rata i tutor ga ostavlja u dom za nezbrinutu dječake usred nedođije 1939. Dona Carmen, upravnica ustanove nerado prihvata nova gladna usta i pomaže borbu protiv Frankovog režima zlatnim polugama koje joj je ostavio suprug. Tu je profesor Kasares, obrazovani ljubitelj poezije koji koristi praznovjerje lokalnog stanovništva i miješa rum sa formaldehidom.
Jaime je siledžija kojeg je život na teži način naučio svojim tajnama. Jacinto je cijeli svoj život proveo u domu i sanja da ga jednog dana napusti i uništi dok juri za blagom gospođe Carmen a sa mladom Conchitom uz sebe.
Svijet u ovoj pustari gdje dječaci stasavaju i odrastaju nije idealan i ničega nisu pošteđeni ali makar imaju osjećaj sigurnosti kroz obrazovanje i sklonište koje im pružaju prave roditeljske figure u likovima Carmen i Dr. Casares. Dječaci obožavaju bombu i tu je da ih stalno podsjeća na uludu tragičnost ratovanja.
Iza priču o duhu dječaka Santija kojeg Carlos pronalazi pokraj vode krije se tragični događaj u koji je umiješan odbojni Jacinto a kojem je svjedočio Jaime. Jacinto predstavlja posljedicu zatrovanosti nacizmom a obrazovanje i nauka su oni koji stradaju uz klince.
Dječaci, tragični svjedoci degradacije društva nisu pošteđeni ničega samo zato što su rođeni na pogrešnom mjestu i nevoljno preuzevši breme koje im se nametnulo nastavljaju da hodaju kroz ovu Dolinu Suza.
Ali instinkt mališana, čista duša i želja za preživljavanjem ih dovodi do zajedničke saradnje i uz zajednički rad uspijevaju da se spasu i napuste ukleto mjesto, poprište obračuna odraslih u maniru grčkih tragedija. Jacinto dobija što je zaslužio, Santijev duh dobija počinak a Dr. Casares se otkriva kao narator sa početka i ponovo nam postavlja pitanje: What is a ghost? A tragedy condemned to repeat itself time and again? An instant of pain, perhaps. Something dead which still seems to be alive. An emotion suspended in time. Like a blurred photograph. Like an insect trapped in amber.
Mračne teme koje reditelj obrađuje suprotne su blještećem Suncu koje spaljuje sve pod sobom i prema njegovim riječima proizvodi gothic western atmosferu. Sa kretanjem kamere iz mračnih prostorija u svijetle eksterijere podnevnog Sunca pridodata je i noć obojana plavim tonovima.
Simbolika koja krasi rediteljev opus je predstavljena na grandiozan način zahvaljujući sa velikoj stvaralačkoj slobodi koju je imao sarađujući sa braćom Almodovar. Glumačka ekipa funkcioniše jedinstveno u mračnom svijetu prepunom ličnih gubitaka, strepnje, ljubavi i nade u mračnoj bajki o odrastanju i neupokojenim duhovima koje nosimo sa sobom.
filmaginacija.blog 