Poremećaj identiteta vrsta (eng S.I.D. – Species Identity Disorder) predstavlja specifično stanje u kojem osoba iskazuje jaku želju i uvjerenje da je pripadnik određene životinjske vrste. Ova iskustva savremena nauka još uvijek ne prepoznaje kao mentalni poremećaj već se posmatra kao lična identifikacija i samopoimanje. Britanska reditelja švajcarskog porijekla Nathalie Biancheri obrađuje ovu temu kroz sazrijevanje mladića Jacoba (MacKay) koji se ne osjeća ugodno u svojoj koži.
Problematičnog mladića roditelji dovode u psihijatrijsku ustanovu sa imperativom izliječenja. Na njegovom katatoničnom licu se ne može raspoznati ni jedna emocija dok Dr. Mann (Considine) i Dr. Angeli (Eileen Walsh) koordiniraju grupom mladih sličnih njemu. Tretman omladine u zabludi se pretvara u psihičko zlostavljanje kada ih surovi doktor tjera da se suoče sa realnošću kažnjavajući ih i ponižavajući.
Dobra namjera ljekara i specijalizovanih lica nije dovoljna za ovu neobičniu neshvaćenu grupu. Ljudi kojima je prepušten oporavak projektuju svoje frustracije na mlade sa psihičkim problemima koji imaju česte identitetske krize karakteristične za svoj uzrast. Jacob u djevojci Cecile (Lily-Rose Depp) koja je cijeli život provela na klinici pronalazi razumijevanje i prihvatanje ali nije spremna da se odrekne svoje vučje prirode što plaća okrutnim kaznama koje sprovodi sadistički doktor upakovanim u dobre namjere.
Adolescencija i formativno doba je težak period u kojem svako od nas pokušava da pronađe svoj jedinstveni glas a klinika je tu da se postara da taj glas bude sasiječen u korijenu. Iako je negacija i izbjegavanje suočavanja sa problemom očigledan kod pacijenata nerazumijevanje ovlašćenih terapeuta predstavlja metaforu za cijelo društvo koje je spremno da osuđuje bilo kakvu različitost. Dobre želje brižnih roditelja guraju djecu preko linije bez povratka i pitanje je da li ikad mogu da povrate svoj razum.
Glumački dvojac Maccay i Rose Depp predstavlja novu snagu mladog Holivuda. Hemija među njima je opipljiva u ovoj psihološkoj drami koja crpi inspiraciju iz naslova kao što su One Flew Over Cuckoo’s Nest (197?), Girl, Interrupted (1999) i It’s a kind of funny story (2010). Zli doktor Mann predstavlja perfektnu protivtežu i oslikava medicinsku kratkovidost za nepoznato.
U vrijeme u kojem su pol, rasa, vjera apsolutno u drugom planu izgubljene mlade duše pokušavaju da prihvate sebe kao individue sa specifičnim potrebama i pogledima na svijet dok osobe koje im pomažu pomažu pokušavaju da slome njihov duh.
Rediteljkin svestrani talenat ogleda se u smjeni kadrova ka unutra i spolja smjenjujući realnu i intimnu perspektivu protagonista kojima je neugodno u svojoj koži. Hladnim bolničkim enterijerima suprostavljena je netaktnuta priroda iz Jacobove vizije koje ga more dok pokušava da potisne svoje animalističke nagone.
Doktori iako imaju najbolju namjeru ne mogu da pomognu svojim pacijentima zbog skučenosti sopstvenih vidika a netrepeljivost prema različitostima je metafora za konzervativna gledišta čovječanstva koja dominiraju modernim društvima.
filmaginacija.blog 