Dan samohrane, razvedene majke majke dvoje djece Julie Roy počinje prije svitanja jer je selo/prigradsko naselje gdje živi prilično udaljeno od Pariza. Veliki štrajk radnika prouzrokuje blokadu u saobraćaju i stvara organizacione probleme rastrzanoj junakinji što dodatno komplikuje tešku situaciju u kojoj se nalazi.
Posao glavne sobarice u hotelu sa pet zvjezdica pokušava da zamijeni poslom u menadžmentu za koji je završila fakultet. Zahtjevni gosti ne praštaju greške, menadžerka Sylvie traži evaluaciju radnica i obuku nove djevojke Lydie. Julie u sve t treba da uklopi i razgovor za posao, i prevoz do posla/firme u kojoj potražuje novo zaposlenje. Prevoz do destinacije postaje sve zamršeniji dok ne dođe do potpunog zakrčenja u saobraćaju izazvanog štrajkom. Česti pozivi iz banke koja potražuje izmirenje duga unose dodatni nemir koji kulminira blokadom računa i kreditne kartice, dok bivši suprug ignoriše pozive.
Subjektivnim kadrovima u haotičnoj organizaciji upoznajemo se sa rutinama žene koja se za majčinstvo odrekla posla u struci a kad poželi da se vrati na radno mjesto koje odgovara njenoj kompetenciji ljulja svoju ionako labilnu zonu komfora i svijet joj se urušava. Situacija u kojoj se nalazi je bezizlazna, jer ukoliko nastavi da juri za poslom rizikuje da se potpuno odalji od sopstvene djece. Blizina djece donosi materijalnu neizvjesnost što uz izostanak alimentacije od rasijanog supruga ne može sebi priuštiti.
Na plećima žene koja brine o svojoj maloljetnoj djeci se sručio sav teret današnjeg svijeta. Kao da jedan od ovih problema nije dovoljno veliki ona mora da upravlja i stvarima koje su izvan njenog domašaja. Trenutak utjehe pronalazi u neobaveznom razgovoru sa jednim od roditelja djece iz razreda. Tužno je što je to jedini junakinjin emocionalni ventil osim telefonskih poziva sa drugaricom koja, bez djece, živi drugačijim stilom života, onim koji je Julie živjela, dok nije pristala na potomstvo.
Začarani krug u kojem se obrezla fenomenalna Laure Calamy je svijet odraslih osoba, individua koje su spremne da se zauzmu sa svoju porodicu bez obzira na teškoće na koje nailaze. Trenutak kada je svjesno odbacila svoju visoku spremu iz bogate biografije koja joj je samo teret za pronalaženje posla je zapravo momenat oslobođenja od pritiska nerealističnog očekivanja.
Prikazana slika Grada Svjetlosti se razlikuje od one koju romantuzuje Holivud – sivilo i turobni tonovi su ideja reditelja da prikaže Pariz kao neprijateljsku teritoriju za Julie. Cijeli dan provede na poslu i u transportu da joj ne ostaje vremena ni za sebe a ni za odnos sa djecom kojoj je neophodna nježnost i prisustvo majke u životu.
Lako je poistovjetiti se sa beskopromisnom borbom na koju je primorana žena u teškoj poziciji za preživljavanje i pružanje krova nad glavom svojim najmlađima. Kapitalistički poredak u kojem jači dominira nad slabijim i u kojem je predstavljanje sebe u najboljem, kompetentnom svijetlu sve prvo stradaju porodične vrijednosti o kojima svi razglabaju punih usta.
Surovo realna drama koja može snaći bilo koga inspirisana je stvarnim događajima iz 1995. kada je Pariz bio blokiran demonstrantima pobunjenim protiv penzione reforme (kasnimo li mi iz CG koliko desetina godina?). Štrajk je trajao tri nedjelje i završen je sporazumom o izmjenama zakona između vlasti i protestanata i radnička klasa iz prigradskih naselja mogla je da se vrati svojim uobičajenim problematika ne razmišljajući o prevozu do posla.
filmaginacija.blog 