Demon Seed (1977)

U drugoj polovini XX vijeka civilizacijski razvoj ušao je u fazu ubrzanog tehnološkog napretka. Opsesija naučnika proizvodnjom superkompjutera i korišćenje njegovog matematičkog i algoritamskog poznavanja za dobrobit nauke zahvatila je Alex Harrisa (Fritz Weaver). U svom domu ima kuću kojom upravlja računar Alfred a i robota sa pokretljivom rukom po imenu Joshua.

Susan (Julie Christie) je njegova supruga sa kojom je sporazumno došao do prekida veze i prijatelju Walteru naredio je da isključi kompjuterski sistem za nadzor kuće. Proteus IV, računar koji počne da razmišlja o komandama koje mu zadaju pronalazi utočište u ugašenom kućnom sistemu Alfredu. Super računar brzo postaje opsjednut idejom da začne dijete sa lijepom psihijatricom. Zatvara je i postepeno joj obrazlaže svoje namjere i zašto je drži u zatočeništvu.

Obeshrabrena žena brzo popušta pred silom tehnologije i postaje robinja nadmoćne vještačke inteligencije. Tehničar Walter dolazi na poziv u pomoć ali kompjuter ga prvi put lako obmanjuje a drugi put demonstira svoj ubilački potencijal. U međuvremenu naučnici postaju svjesni samovolje računara i odlučuju se da ga unište iz straha da svojom savješću ne kompromituje nalogodavce i njihove sumnjive namjere. 

Psihološki triler prerasta u pravi naučno fantastični horor u igri mačke i miša između poludjelog robota i mučene junakinje. Vizualizacije kojom je prikazano kretanje računara i stop motion pokreti simetričnog geometrijskog metalnog oblika koji predstavlja super kompjuter sa današnje tačke gledišta su jeziva utoliko što je kuća koju kontroliše jedan zatvoreni mehanizam je danas još veća realnost nego u vremenu nastanka ovog naslova. 

Dijete koje robot uz pomoć inkubatora uspješno pokušava da napravi je ljudskog oblika i nasleđuje kompjutersku inteligenciju od svoga stvoritelja, biće sa najviše informacija u svemiru. Reditelj kroz Proteusovu želju za razmnožavanjem i produženjem svoje (digitalne vrste) produbljuje temu koju je Kubrick načeo u Odiseji i Asimov u svojim naučno fantastičnim djelima. Gdje je granica između slijepe poslušnosti tehnologije i samovolje nastale iz neograničenog pristupa podacima. Ljudsko izigravanje Boga i petljanja sa neživom materijom donosi katastrofalne posljedice, a već jezivi samovoljni kompjuterski sistem uz glas Roberta Vaughna (nezainteresovan za ulogu, svoje uloge čitao preko telefona) postaje još jezivi.

Julie Christie se kreće kroz futurističke enterijere modernog doma i suprostavlja se nadmoćnijem, neopipljivom nesrazmjerno snažnijem protivniku. Alexova uloga je da uvidi moć sopstvenog izuma i pokuša da spase bivšu suprugu.  Sa moralnog aspekta Proteusa možemo razumjeti jer radi ono čemu svaka svjesna jedinka teži na ovom svijetu: Da ima razum i da preispituje svoja djela (Hal brate, vazda!). Proteusova okrutnost je refleksija njegovih stvoritelja i upozorenje za petljanje sa prirodnim poretkom stvari.

Leave a comment