Svijet australijske rediteljke Kitty Green je mračan i neprijateljski nastrojen prema ženama. Surovom disekcijom korporacijskog mobinga predstavila se publici mračnom dramom u realnom vremenu Assistant (2019) sa Jane Garner u naslovnoj ulozi. Kompanijsko poslovanje po pravilima muškog svijeta ostavlja ženu zaglavljenu u blatu seksualnog uznemiravanja i prljavih igara moći ‘slabijeg’ i ‘jačeg’ pola.
![](https://filmaginacija.blog/wp-content/uploads/2024/01/mv5bzdizzgm0odgtzjnlny00zjvmlthmnjkty2y5yjzhntewndhmxkeyxkfqcgdeqxvymta2mdu0njm5._v1_fmjpg_ux1000_.jpeg?w=690)
Za novi projekat ponovo je angažovana talentovana, dokazana glumica mlađe generacije Jane Garner u ulozi Hanne, jedne od dvije kanađanke na proputovanju po Australiji. Kada ostane bez novca na insistiranje drugarice Liv (Jessica Henwick) prihvataju posao kao šankerice u baru u okrutnoj pustari države kontinenta.
![](https://filmaginacija.blog/wp-content/uploads/2024/01/royal-hotel-1.png?w=1024)
Osjećaj izolacije dodatno pojačavaju radnici iz rudnika koji predstavljaju većinu gostiju kafane čiji je vlasnik pijanac Billy i njegova supruga aboridžinskog porijekla Carol. Svi ljudski nagoni, perverzne sklonosti isplivavaju na površinu u bahatim pijankama praćenim fizičkim obračunom, neumjesnim šalama.
![](https://filmaginacija.blog/wp-content/uploads/2024/01/royal-hotel-4.png?w=1024)
Alkoholizam je srž problema i sklonost ka opijanju po kojoj su poznati (ozloglašeni) Britanci i Austalijanci. Engleskinje koje su radile prije Hanne i Liv su potvrda stereotipa i otjelotvorenje izraza ‘binge drinking’ (robusno prevedo na naš prekomjerno konzumiranje alkohola u kratkom vremenskom periodu). Osvježavajuće je vidjeti kritički stav prema alkoholu kao čovječanstvu najdostupnijem poroku spram idealizovane slike barova i pabova. Koliko god se trudile glavne junakinje da racionalizaju noćni provod raskalašni stil života je kratkoročno rješenje koje vodi u destrukciju, zavist i nemar prema sopstvenim unutrašnjim potrebama.
![](https://filmaginacija.blog/wp-content/uploads/2024/01/royal-hotel-10.png?w=1024)
Liv i ne primjećuje da ne može pobjeći od sebe i razlozi zbog kojih je napustila Kanadu je sustižu i u ovom okrutnom krajoliku. Čovjek nosi svoj prtljag gdje god se našao pa iako rediteljka prikazuje muškarce u filmu kao bezumne idiote ostavlja prostor za iskupljenje.
![](https://filmaginacija.blog/wp-content/uploads/2024/01/royal-hotel-7.png?w=1024)
Matty je inteligentni student koji se uklapa u masu, Teeth je žrtva introvertnosti i nerazumijevanja okoline dok je Dolly jezivi sredovječni lik koji ne prihavata odbijanje a neprepoznatljivi uvijek maestralni Hugo Weaving u ulozi nepopravljivog alkoholičara vlasnika kafane Billya.
![](https://filmaginacija.blog/wp-content/uploads/2024/01/royal-hotel-12.png?w=1024)
Kolektivna svijest u kojoj je prihvatljiva ideja o masakriranju od alkohola prikriva psihičke probleme i junaci, iako neznaveni nisu loši zbog svojih postupaka. Rediteljka nastavlja tamo što je započeo Ted Kotcheff u Wake in Fright (1971). Beskompromisna kritika alkoholizma i dvije djevojke u dvadesetim godinama koje se suočavaju sa najprimalnijim primjercima mužjaka koji se bore za dominaciju. Djevojke većinu vremena izgledaju nesvejesno opasnosti u kojoj su se našle iz mladalačkog neznanja a katarzično oslobođenje dolazi u vidu požara nakon oluje. Junakinje su možda i nezasluženo dobile drugu šansu da poprave svoje loše navike a ne znamo sa sigurnošću da li će je iskoristiti. Svejedno su dobile sliku svog života ako nastave da izbjegavaju unutrašnje samoposmatranje.
![](https://filmaginacija.blog/wp-content/uploads/2024/01/royal-hotel-13.png?w=1024)
Egzistencijalna uznemirujuća drama sa elementima psihološkom hororaTema inspirisana dokumentarnim Hotel Coolgardie funkcioniše dobro zbog glavnih, realnosti priče i šarenolikim sporednim likovima pred Weavingom koji je ukrao svaku scenu u kojoj se pojavio. Uvijek je dobro vidjeti da stvaralac nadmaši svoj uspješni projekat prvijenac što najavljuje blistavu karijeru mladoj rediteljki.