Tijelo djevojke koja se bacila sa mosta savršeno je za eksperimente medicinskog genija, uvrnutog hirurga Godfin Baxtera. Prije nego što je proces propadanja tijela započeo koristi ‘svježinu’ pronađenog leša trudnice i uspješno presađuje mozak nerođenog djeteta u tijelo žene stvorivši Belu Baxter.
Period učenja i spoznaje svijeta Bele, produkta ludog genija koji je savladao smrt prikazan je crno bijelom fotografijom oznavačajući perceptivnu limitiranost nastalu iz nesinhronizovanosti mozga i tijela. Sam God, kako ga njegova tvorevina naziva je žrtva monstruoznih eksperimenata svog oca i na prvi pogled reflektuje traumu na svoju ‘pacijentkinju’.
Vidjevši priliku da mladu i čednu djevojku može iskoristiti za svoje zadovoljstvo Duncan (Ruffalo) govori djevojci ono što želi da čuje i odvodi je sa sobom na proputovanje svijetom. Vrlo brzo i sam shvata daje nemoguće kontrolisati ljudsko biće a naročito takvog genija spoznajnih kapaciteta kao što je Bela. Uvjerljivost njenog lika uveliko je zasluga Eme Stone koja u svakoj sceni demonstrira svoj glumački raskoš u ulozi koja je kulminacija njene dosadašnje glumačke karijere.
Kako upoznaje dobronamjerne ljude na putu Bela shvata pravu ljudsku prirodu kroz zadovoljavanje fizičkih primalnih nagona i uviđa da svijet u kojem ju je držao otac nije tako loš kako joj se u prvi mah činilo. Čak je i otišla uz njegov blagoslov da upozna svjetske metropole smještene u izmišljenom steampunk viktorijanskom dobu. Slike koje je vidjela pomažu da joj osvijesti svoj intelektualni kapacitet i nadmaši ograničene muškarce toga doba.
Druga šansa koju je dobila nezadovoljna žena djeluje kao prirodno ponovno rođenje – tijelo ne pamti prethodna iskustva pa se mijenja i pogled na smrtno bolesnog naučnika dobrog srca koji je nešto dobro stvorio iz generacijske traume koju mu je otac prenio. Sijenka iz njenog prošlog života se nadvija nad srećom ali je Bela naučila važnu lekciju da se bolje okružiti surovim realizmom nego krhkom nadom. Konačni obračun sa bivšim suprugom koji je u prvom životu izbjegla je neizostavan zato što u sukobu sa njim shvati da joj je druga šansa prilika da se iskupi što je bila užasna, nezadovoljna osoba.
Nije sve u svijetu tako mračno – tu su prijatni epizodni likovi koji omogućavaju Beli da doživi željenu avanturu. Supostavljanje prostom patrijarhalnom pogledu na svijet u njoj budi i madam Swiney, vlasnica bordela koja ima samo zaradu na umu, koleginica iz kupleraja Toinette koja joj prikazuje draži istopolne ljubavi i socijalizma. Max je strpljivi doktorov asistent koji je iskreno zadivljen Belom od prvog trenutka, a i ona je svjesna čistote njegovih osjećanja i ostaje vjerena tokom cijele svoje avanture.
Poznavaoci stvaralačkog opusa Yorgosa Lanthimosa neće biti iznenađeni i šokirani ovim svijetu koji lebdi između Lynchovog Elephant Mana i City of the Lost Children krcatim seksualnog naboja koji izlazi na površinu pod pritiskom konzervativnih gledišta modernog svijeta. Kao i Ex Machina junakinja je svjesna svega što želi i može da uzme od ovoga svijeta te čudovišni čin doktora Baxtera dobija smisao kada vidimo dokle je dostigla njegov lični trijumf naukom nad najstarijim prirodnim zakonom – zakonom smrti. Za razliku od androida koji razmišlja Bela ostaje bliska čovjeku koji je brinuo o njoj i udahnuo joj novi dah u pluća koji je sama sebi izbila.
Iako je dodjela Oskara odavno izgubila svoje čari Poor Things zaslužuje svaku od 11 nominacija predstavljajući smjeli, avangardni film koji ne podliježe konzervativnim normama ustanovljenim u mlakom mainstreamu. Umjetničko djelo savremene kinematografije je trijumf filma u vizuelno, scenarijskom, glumačkom, tehničkom smislu – nezaboravno putovanje uz dinamične smjene emocija i omamljujuće enterijere pomiješane sa kvalitetnim kompjuterskim efektima.
filmaginacija.blog 