Novi talas u kinematografiji značio je i nove, popularne teme među stvaraocima koje su obrađivane u filmovima dok je žanr cvjetao i doživljavao svoj vrhunac 60. godina XX vijeka. Čehoslovačka škola filma je visoko cijenjena u kinematografiji, a film slovačkog reditelja Eduarda Grečnera predstavlja ekranizaciju romana Dobrosava Chrobaka. Slovenska književnost toga vremena je obilovala socijalnim motivima i junaci su često smještani u ruralnoj sredini zato što se smatralo da pravi čovjek živi na selu i suočava se sa izazovima koji mu tamošnji život donosi.
Drak je čovjek sa povezom preko oka kojeg prati zlokobna glasina u selu smještenom u zadiviljujućem seoskom planinskom krajoliku. Pronosi se glas da se Drak vratio a sa njime praznovjerni seljani najavljuju crne dane. Ali to je, kako kažu, Šimonov problem. U cijeloj priči se u centru nalazi žena, kojoj ni ne saznajemo ime do pred sam kraj, jer ipak, ovo je obračun između dva muškarca.
Kroz divna impresionistička prisjećanja (lica junaka u kadru su zumirana dok je sve oko njih zatamnjeno) sklapamo djeliće mozaika: Drak je umjetnik koji od gline, svojim prstima stvara divna umjetnička djela. Živi srećno oženjen sa ženom koju voli ali ostali seljani ne mogu da se pomire sa njegovim stilom života i različitošću koja među njima vlada. U gladi i nemaštini jedino razmišlja o umjetnosti i razjarena masa iskaljuje svoj bijes jer umjesto džakova brašna na njegovom imanju otimaju suvu glinu, oslepljuju ga, a onda i prijavljuju vlastima koje ga odvode na izdržavanje kazne. Sve je izgubio u sekundi, uključujući i svoje ime i prezime dok odjekuje tihi žamor: ‘Ne daj Bože da se ponovi vrati’.
Nova sušna godina je pred siromašnim ljudima (opet kad se Drak vratio u njihove živote) a jedinu nadu im predstavlja upravo izvor njihovih nedaća: Drak se nudi da prevede grla goveda sa bilo kojim dobrovoljcem kroz klanac, daleko od požara kojima je stoka ugrožena. Predsjednik mjesne zajednice naređuje Šimonu da pođe zajedno sa čovjekom kojem je oteo ženu. Zauzvrat jedino želi da mu dozvole da vadi glinu i živi u miru. Tragičan ishod je neizbježna realnost za gotovo mitološkog junaka iz grčke tragedije osuđen da strada od ruke onih kojima treba da pomogne. Ispunio je cilj, ali još jednom je platio cijenu ljudske zablude i primitivizma.
Upotreba zvuka je od ogromne važnosti. Svaki šum, religijsko pojanje, aritmična jazz improvizacija, pojačani šapat glasova služe za oslikavanje unutrašnjeg stanja. Kretanje kamere je besprokorno tečno i tehnički perfektno, gdje se dokumentarni snimci prekrasnih predjela smjenjuju sa promišljanjima junaka i seoskim enterijerima a statični kadrovi se smjenjuju sa okretanjem oko svoje ose vjerno dočaravajući život daleko od tragova civilizacije.
Iako je u centru sukoba žena nema nikakvo pravo glasa i njena osjećanja su potpuno zanemarena kao u svakoj pravoj ruralnoj patrijarhalnoj zajednici. Ona je predmet trgovine i ne smije da žali za suprugom kojeg je voljela, a ne može ni da voli drugog čovjeka koji joj se našao u usamljenim trenucima.
Mentalitet rulje je suprotan društvenom stanju svih slovenskih zemalja, jer su se komunizam, socijalizam i društveno jedinstvo smatrali pravičnim stilom života. To, međutim ne sprječava reditelja da unutarnjim sukobom i svog junaka kritikuje jednoumlje i kolektivnu zatucanost. Šimon puca pod teretom sredine iako pokazuje znake čovječnosti kada poštedi život svom neprijatelju ali je Drak pravi heroj jer, uprkos svemu. pokušava da u srcu nađe oprost za slabosti i niske pobude ljudi iz njegovog okruženja.
filmaginacija.blog 