Svitanje u Zemlji izlazećeg sunca i zvuk metle čistača ulice koji najavljuje novi dan bude glavnog junaka Hirayamu. Kombijem odlazi na posao obasjan sunčevim zracima i zvucima kaseta iz 70ih i 80ih i, prema izrazu lica, reklo bi se da je zadovoljan sobom. Radnik čistoće zadužen za higijenu toaleta svoj posao shvata ozbiljno i sa mikrosopskom pedantošću obavlja prljavi i nezahvalni posao ne obraćajući mnogo pažnju na pričljivog, aljkavog mlađega kolegu.
Svaki dan u Hirayaminom životu je jedan nalik drugome; Mali rituali u kojima očigledno uživa kompletiraju njegov skromni, gotovo isposnički život; Vožnja biciklom, hobi fotografija aparatom sa filmom, upotreba javnog kupatila i posjeta par restorana predstavljaju najveći užitak u njegovom životu, uz dobru knjigu pred spavanje i muziku sa kaseta, naravno. Monohromni snovi koje sanja su nepovezani, sastavljeni od silueta i označavaju junakovo premišljanje i prelaze između gotovo preslikanih dana. On jednostavno ima osjećaj za užitak, svjestan je da nema većeg zadovoljstva od časno obavljenog posla, uz ostatak dana ispunjenog sadržajima kojima stimuliše intelekt.
Mnogi od nas bi sa određenim prezirom gledali na čovjeka koji se bavi ovakvim poslom, nesvjesni da pred sobom imamo genija koji je u potpunoj harmoniji sam sa sobom. Iako usamljen to bira kao stil života nikome ne namećući svoje sitne, zlatne rituale. Lični stvaralački pečat velikog njemačkog reditelja je prepoznatljiv u mnogim detaljima koje će njegovi obožavaoci primijetiti. U svom najpoznatijem filmu sluškinja savjetuje Harry Dean Stantonovog lika da sa ponosom drži glavu uvis, visoko uzdignutu ka nebu a to je upravo način na koji vedri, skromni samotnjak Hirayama započinje svaki svoj dan.
Satisfakcija iz muzike njegove mladosti se prenosi i na epizodne likove koji prolaze kroz njegov život, a oni mu omogućuju da se uvjeri u ispravnost svojih izbora i potvrda savršene harmonije sopstveno iskreiranog mikrouniverzuma. Zdravlje u njegovim godinama je najveći luksuz a nagovještaj ljubavi sa simpatičnom vlasnicom restorana ostavlja mogućnost za romansu kojoj se može radovati. Samoća je lični izbor – ukoliko ne naučimo da volimo sebe, nikada ne možemo ni voljeti druge i svijet oko nas. Intimna veza sa krošnjama drveća pokazuje Hirayamino vješto oko za lijepim, ovjekovječavanjem sadašnjih trenutaka upije ambijent u sebe sjedinjujući se sa njim.
Emotivnu priču o radniku javne čistoće koji u slobodno vrijeme izučava Faulknera, Naismith i japansku esejistkinju mogla je da iznese samo glumačka veličina azijskog filma Koji Yakusho. Savršeni dani iz naslova, kao i u depresivnoj Lou Reedovoj numeri koja je poslužila kao inspiracija ne postoje, i život je prepun izazova i prepreka koje treba savladati. Nekada je u tome lakše uspjeti a često pouzdana ili oprobani mehanizam za suočavanje sa izazovima zna da iznevjeri i najstabilnijeg pojedinca. Najveći izazov koji ujedno daje i velike nagrade leži u tome da nakon svakog pada treba ustati i nastaviti dalje, još odlučnije tražiti ljepotu u malim stvarima, odnosno u sadašnjem trenutku. Jer ko zna šta nas čeka iza ugla sledećeg jutra?
filmaginacija.blog 