Obožavalac Douglas Breene (Michael Biehn) nezadravo je opsjednut filmskom divom Sally Ross (Lauren Bacall). Gotovo ritualistički na mašini kuca poruke za glumicu u kojima joj izjavljuje ljubav i želi joj sve najljepše u životu. Na ljutnju ga podstiče glumicina sekretarica koja mu, prema njegovim standardima šturo odgovora obzirom da je on gospođin ‘pravi’ prijatelj.
Paralelno sa opsjednutim fanom iz naslova upoznajemo i Sally Ross, usamljenu glumicu na zalasku karijere koja se bori za svaku ulogu. Nedostaje joj bivši suprug Jake (James Garner) koji je nastavio život i pronašao mlađu djevojku Heidi. Diva je svjesna prolaznosti vremena i utjehu pronalazi u karijeri, debitovavši u poznim godinama u brodvejskom mjuziklu. Ne pokazuje interesovanje za upozorenja o nastranom čudaku koji je zasipa pismima sve dok Douglas ne pređe u djelovanje i napadne, po njegovom mišljenju, nadmenu asistentkinju Belle.
Sally počinje da osjeća pritisak a Douglas odlazi u sve mračnije nivoe podsvijesti i čini nekoliko lucidno promišljenih zločina, među kojima je i legendarna scena sa britvom u bazenu. Inspektor Raphael pruža joj slabu utjehu i zaštitu koju lako eskivira nakon očekivanog sloma od velikog pritiska.
Proračunati manijak nejasnog motiva simula svoje ubistvo da bi djelovao nakon željno iščekivane premijere mjuzikla u kojem diva briljira, a na kraju se hrabro suprostavlja napasniku i oduzima mu život.
Jednostavna radnja i igra mačke i miša između progonitelja, opsjednutog fana i poznate ličnosti učinkovito je realizovana kroz tehnički perfektno koordinisanu režiju i napetim iščekivanjem sudara dva svijeta koja paralelno posmatramo do preklapanja sa tragičnim ishodom. Za nevjerovatan ambijentalni zvuk u filmu zadužen je Pino Donnagio što je još jedna od sličnosti sa De Palminim ostvarenjima Dressed To Kill, Body Double, Blow Out, inspirisanih italijanskom estetikom 70-ih, stilizovanih krimi trilera sa zlostavljanim heroinama u centralnoj ulozi.
Rastrzana između potrebe za zaštitom i samostalnošću Lauren Bacall briljira kao prava diva, što i jeste u stvarnosti, i kroz nju se upoznajemo sa tmurnom stranom glamura, gdje je ljepota prolazna stvar i potrošna roba kao bilo koji drugi proizvod. Glumica se žalila da joj je bilo neprijatno i iscrpljujuće snimanje scena u kojima je ludak proganja. Douglasova ludost nikada ne dobija racionalno objašnjenje ali je Michael Biehnu pošlo za rukom da vjerno dočarava očajnika opsjednutog omiljenom poznatom ličnosti. U kratkom pojavljivanju Douglasove sestre otkrivamo da je još kao dječak imao sklonosti ka pretjeranoj fantaziji, da su roditelji zabrinuti za njega, ali u univerzumu koji je kreirao ima mjesta samo za njegovu opsesiju, primadonu Ross. Neuspjeh efektnog psihološkog neo noir trilera među kritičarima nadomjestio je legendarni status koji je naslov dostigao među obožavaocima žanra.
Još jedan film koji se nije proslavio na bioskopskim blagajnama i među kritikom a dostigao je kultni status među ljubiteljima sedme umjetnosti je triler sa erotskim elementima The Seduction Davida Schmoelera. Za razliku od The Fan gdje je javna junakinja u poznim godinama predmet opsesije nastranog ludaka je mlada i seksipilna plavuša Jamie i erotski elementi su znatno zastupljeniji nego u The Fan-u.
David Schmoeler je nakon debitantskog ostvarenja Tourist Trap, legendarnog horora nezavisne produkcije sa radnjom smještenom u ruralnoj Americi odlučio da se oproba u potpuno drugom žanru za koji je potpisao i scenario i režiju, a za muziku je bio zadužen fenomenalni kompozitor Lalo Schifrin.
U raskošu bogatih naselja Los Anđelesa fotograf Derek posmatra Jamie kroz moćni objektiv. Njegova pasija prerasta u uznemirivanje telefonskim pozivima koji vode do brzog susreta sa svojom omiljenom javnom ličnosti. Brandon, novinar i zaštitnički nastrojeni momak od Jamie u poslednjem trenutku interveniše i spašava je od sve napadnijeg prestupnika ali to ga ne sprječava da kontaktira njenu najbolju prijateljicu i moli za priliku da pojasni nesporazum.
Derek je fizički normalan mladić u kojeg je zaljubljena koleginica Jamie sa kojom radi u fotoradnji, a za kojim uzdišu i djevojke iz TV stanice koje se pojavljuju kao statistkinje dok je on zaslijepljen ljubavlju koja misli da zaslužuje da mu se vrati i lukavo, u stopu nastavlja da prati i psihički uznemirava junakinju koja do samog kraja odbija da odgovori nasiljem na njegovu nasrtljivost. Neočekivani krvavi obrt u priči u žrtvi šok efektom drma iz sna Jamie, pokreće u njoj gnijev i prelazi u napad u borbi za goli život. U uzbudljivom kraju uz više promjena ravnoteže moći izlazi kao pobjednica ali tek nakon što je pristala da zaigra po manijakovim pravilima.
Vizuelno impresivne enterijere i raskoš kalifornijskih vila savršeno dočarao direktor fotografije Mac Ahlberg. Ugroženost manijakovim ponašanjem i narušena bezbjednost javne ličnost kao i osjećaj bespomoćnosti i nezaštićenosti vrhunski je dočarao glumac u ulozi jezivog Dereka a Jamie je na visini zadatka u ulozi ugroženog seks simbola. Tek kada svoj seksipil pretvori u oružje uspijeva da savlada upornog i nastrljivog obožavaoca. Ovo je ujedno i prvi igrani film (jedini u kojem se razgolitila) gdje glavnu ulogu igra Morgan Fairchild, do tada popularnu iz serije Flamingo Road.
Jezive scene u kojima grabljivica vrijeba svoju žrtvu vješto su snimane iz subjektivnog ugla manijaka a napetost dostiže vrhunac kada iz ormara posmatra djevojku, predmet obožavanja kako se opušta u kadi.
Jasne društvene kritike kroz monologe psihijatrice i policajca podvlače nemoć sistema i pravnog poretka naspram psihičkih poremećaja i kriminalom uopšteno a kamoli ‘običnim’ manijačenjem sa nizom nekažnjivih i teško dokazivih prekršaja.
filmaginacija.blog 