Surealne fantazije sa dramskim elementima duguju popularnost festivalima koji im ustupaju dragocjeni prostor za prikazivanje originalnih atipičnih tematika. Velika rediteljska imena kao što su Roy Anderson, Yorgos Lanthimos su otvorili sebi vrata holivudskih studija upravo takvim projektima a mladim stvaraocima olakšali proces ekspresije i lične kreacije ostajući izvan normi.
Igrani prvijenac njemačke rediteljke Ann Oren upravo je drama o povučenoj i nekomunikativnoj djevojci Evi koja preuzima posao starijeg brata koji je doživio nervni slom. Snimanje zvuka za reklame je kompleksan proces koji brzo počinje da obuzima nesnađenu djevojku do te mjere da se poistovjećuje sa snimkom da bi što bolje pronikla u srž zvuka. Djevojka stavlja sebi uzde i počinje da joj raste rep gdje vidimo rediteljkin oštro kritički stav ka visoko perfekcionističkim standardnima filmske i tv industrije, kao i labilnost i neuračunljivost filmskih radnika zatrpanih rokovima.
Dr. Novak je botaničar opsjednut slajdovima biljaka i pomaže djevojci da osvijesti svoju seksualnost kroz afirmaciju i uslišavanje seksualnih fantazija. Poznavanje biljaka mu pomaže da shvati i energizuje uvrnuti djevojčin fetiš poistovjećivanja sa četvoronožnom životinjom.
Naslov film ukazuje na francusku riječ “piaffe” koja potiče iz francuskog jezika i odnosi se na određeni element u dresurnom jahanju konja. Piaffe je kontrolisani, izuzetno ritmički povišeni korak konja, gdje životinja diže i spušta svoje prednje noge dok stoji na mjestu ili se kreće naprijed vrlo malim koracima. Ovo je vrlo elegantan i zahtjevan pokret koji demonstrira visok nivo treninga i poslušnosti životinje i jedan od elemenata koji čini dresurno jahanje fascinantnim i estetski privlačnim.
Konj je je simbol slobode, snage i povezanosti sa prirodom, oličenje sve onoga što Eva nije u stvarnosti. Preuzela je bratov identitet i uklopila se u svijet gdje i najmanja greška znači propast i propuštenu priliku. Otrežnjenje dolazi kada transrodni brat dobije dozvolu da napusti psihijatrijsku kliniku i poželi da se vrati svome stalnom poslu. Krhki svijet koji je kreirala se ruši i Zara joj brije rep u pesimističnom, gotovo (de)(re)presivnom kraju.
Kompozicija i impresivna kinematografija su u prvom planu dok fabule gotovo i da nema što može zasmetati ljubiteljima čvrsto strukturisanih priča i linearnih filmskih zapleta. Nelinearnost i i eksperimentalizam služe da naglase uvrnuti eroticizam koji opija uz slikovite lokacije botaničke bašte, studija za snimanje zvuka i dijaskopa sa slajdovima. Emocinalno, umjetnički bogato, vizuelno impresivno putovanje ima učinkovitiji efekat nego konkretna fabula i ostavlja zahvalnog gledaoca da dugo razmišlja o nadrealnim slikama koje ostaju urezane u sjećanju.
Introvertna Eva (briljantna Simone Bucio) se nigdje ne uklapa u spoljnem svijetu a radni prostor majstora zvuka otvara joj vrata percepcije i kroz identitetsko osvješćenje u tijelu drugoga (paradoksalno je da je došla do sebe preuzevši bratov život) po prvi put sebe posmatra kao pravu osobu i konačno postaje funkcionalni član društva uprkos svojoj seksualnoj ‘falinki’. Rediteljka unosi i svoj prepoznatljiv pečat, razbija razlike između biljaka, životinja i ljudi preispitujući poziciju u ekosistema čovjeka uronjenog u digitalni svijet.
filmaginacija.blog 