Glumac David Winters je rediteljski zanat ispekao radeći TV filmove i muzičke spotove a zagarantovano mjesto na listi kultnih ostvarenja je zaslužio upravo meta hororom koji obrađuje uticaj velikog ekrana na labilne pojedince, njihov odnos ka idolima i prevrtljivu prirodu šoubiznisa.
U tami bioskopske dvorane zgroženi obožavalac gleda novo horor ostvarenje sa užasom u očima i mašta o sopstvenom filmskom projektu. Vinny (Spinell) je taksista, samoproglašeni stvaralac koji živi sa majkom i odlučuje da pođe na kanski filmski festival i snimi film sa svojom omiljenom glumicom, svjetski popularnom Janom (Munroe). Majka (stvarno Spinellova majka) je sumnjičava, prema riječima svoga sina, zato što je mladić oduvijek imao čudne fiksacije.
Dok luckasti i vidno psihički nestabilni Vinny sa svojom kamerom bilježi čari glamura crvenog tepiha dešavaju se nerazjašnjena ubistva filmskih radnika a svi su dobili poruku od njega da im je to poslednji horor film. Fascinaciju Janom ne prikriva dok pokušava da iskoristi svaki trenutak da bi je kradom snimio za svoj projekat. Djelovanje psihotičnog ubice se poklapa sa njegovim naporima da upozna obožavanu divu cijelo vrijeme navodeći nas na progešan trag.
Raskošna golotinja, krvava upečatljiva ubistva, synth pop rock soundtrack (svi horor i eksplatacioni elementi koji se traže) su prisutni u izobilju ali nije riječ o tipičnom predstavniku žanra. Reditelj je većinu scena snimljenih u Kanu snimio na divlje, bez dozvole vlasti i dugim snimcima mediteranskog raja prikazuje svu raskoš i glamur filmske industrije. Ljigavi producenti, reditelji, agenti, scenaristi spletkare i tračare jedni drugima iza leđa dok se pred kamerama svi zadovoljno smješkaju i prave se fini spremni da zablistaju u noći velike premijere. Ćaknuti Vinny pored ovih skarednih likova djeluje naivno bezazleno iako policija otkriva nove žrtve gdje god se on pojavi.
Uloga radija u priči je značajna zato što označava vezu sa spoljnim svijetom bombardujući junake informacijama o atentatima i porastu kriminala dok i sama Jana odgovarajući na pitanja novinara potvrdi poruku koju reditelj šalje – filmsko nasilje mnogo zabavnije od realnog.
Uzbudljiv naslov sa početka 80-ih koji savršeno bilježi duh vremena na satirično/morbidni način i kritički se osvrće ka filmskoj industriji i njenim zaposlenima, naročito festivalskoj sceni. Tanka linija između stvarnosti i fikcije je gotovo neprimjetna i to ne samo u glavi očiglednog manijaka (mig mig) Vinnya. Joe Spinell nevjerovatno zabavan, jeziv, smiješan i vrijedan sažaljenja u svojoj drugoj i poslednjoj glavnoj ulozi. Halucinacije inspirisane sedmom umjetnošću prikazuju njegovu otkačenost od stvarnosti a njegova koleginica Caroline Munro (treći film na kojem su sarađivali Spinell i Munro – Starcrash i Maniac prva dva) očarava svojom prirodnom ljepotom u ulozi ugrožene dive.
Pravi filmofili će uživati u posterima aktuelnih ostvarenja koji se pojavljuju u montažama nalik na muzičke spotove dok ljubitelji žanra neće moći da maknu osmijeh sa lica gledajući znojavog, dementnog Vinnya kako pokušava da se bori sam sa sobom i ušunja se u dopadljiv svijet šou biznisa. Mlađe generacije koje nisu imale priliku da osjete duh 80-ih imaju jedinstvenu priliku da se u 90 minuta upoznaju sa najživopisnijom od svih dekada.
filmaginacija.blog 