Civil War (2024)

Sve ratne kampanje koja je američka vojska vodila, poduprta vojnom industrijom vrijednom stotinu milijarda dolara, bile su na stranom tlu. Pravog sukoba, (osim sporadičnih masovnih pucnjavi XD) od građanskog rata (u ovom kontekstu Prvi) u XIX vijeku praktično da nije ni bilo ukoliko se izuzme 9/11 i napad na Capitol Hill. Zemlja čija je uzlazna trajektorija trajala nekoliko vjekova u najnovijem ostvarenju Alexa Garlanda je duboko ogrezla u krvavi bratoubilački pokolj.

Ispitivati koja strana je ispravna jednako je izlišno kao i smrt koja proždire pojedince u krvavim okršajima zabilježenim kroz objektiv iskusne ratne reporterke Lee West (Kirsten Dunst). Mlada Jessie (Cailee Spanee – Priscilla) željna je dokazivanja i želi da ide stopama svoje starije i mnogo poznatije heroine. Lee se nagledala ubistava i ratnih okrutnosti što ju je učinilo ciničnom i lišenom empatije. Sve je to vješto postavljena fasada jer u mladoj djevojci vidi neiskusnu i naivnu sebe koja je skupo platila cijenu odabranog poziva – fotografije do kojih dolaze donose joj slavu i priznanje ali treba naučiti živjeti sa grozotama koji se urezuju duboko u sjećanje i koje postaju dio njenog ličnog tereta i sa njima mora da nauči da živi.

Misija na koju su se obreli junaci sa mladim novinarom Joeom (Wagner Moura) a kojoj se priključio stari jedva pokretni reporter Sammie (Stephen McKinley Henderson) ih vodi preko čitavog kontinenta i iz prve ruke se upoznaju sa situacijom na terenu. Sile Zapadnih Snaga Kalifornije i Teksasa neuzastavljivo probija odbrane američkih snaga na putu ka Washingtonu gdje je konačna meta predsjednik u trećem mandatu koji zloupotrebljava svoje ingerencije. Poslednji intervju prije neizbježne smrti vođe nacije je zapravo jedina reportaža koja je preostala da se obavi da bi se precizno zabilježio uzrok sukoba.

Tražiti bilo kakav smisao u morima mrtvih tjelesa i raskomadanih civila jednako je izlišno kao i traganje za uzrokom obračuna koji je do toga doveo. Jessie se na teži način kali direktno u žižu sukoba i samo izlaganjem opasnosti može da testira sebe da li je stvarno spremna za profesiju za koju tvrdi da je njeno životno opredeljenje. Ratna surovost ne može ostaviti ravnodušnima ni prekaljenje reportere kao što su Sammie, Joe i Lee koji su se nagledali raznih tragedija tokom bogatih karijera a kamoli zelena djevojka zaštićena blaženim spokojom neznanja.

Dokumentarni pristup distopijskoj fantaziji dodaje na realističnosti a nikada ne objašnjavajući koja je od dvije zaraćene strane ‘ispravna’. U ratu stradaju nedužni civili i vojnici koji su samo instrumenti za izvršavanje naredbi. Osim sukobljenih strana tu je i treća strana, koja uprkos haosu koji se oko njih dešava odbija da izabere stranu i normalno nastavlja svoje živote. 

U doba kada bukte ratovi u Evropi i na Bliskom Istoku više nego ikada se globalni sukob nadvija nad čovječanstvom. Stvarnost nije daleko od filmske fantazije sa porastom ekstremističkih sukcesionih pokreta koji jačaju u Teksasu a za vrijeme mandata Donalda Trumpa zaslijepljena neobrazovana rulja je postala još bučnija i bjesnija. Svi ratovi koje su vodili po svijetu da bi donijeli mir i demokratiju su im se višestruko obili o glavu i skupo plaćaju prioritizaciju vojne industrije.

Glavna junakinja Lee je cijelo vrijeme zaokupljena teškim egzistencijalnim mislima koje je samo pojačalo prisustvo mlade Jessie koja ima istu predodređenu putanju kao i ona. Pod pritiskom metaka koji fijuču pored glave u presudnim trenucima Lee gubi lucidnost i pokazuje ljudskost. Kroz sopstvenu žrtvu otvara vrata Jessie da nastavi njenim putem na kojem ni pobjednika ni gubitnika – samo nepregledna mora leševa i rijeke krvi.

Leave a comment