Debitantsko ostvarenje ruskog reditelja Oleg Tepstova prikazuje svijet iz ugla virtuoza, umjetnika predvodnika jedne generacije i kroz njegove promisli preispituje kompleksne procese unutar stvaraoca i komplikovane filosofoske i etičke dileme koje proces u njemu pokreće.
Platon Andreyevich je najpoželjniji svestrani stvaralac svoga vremena, 1908. u Sankt Petersburgu. Genije sa fotografskim pamćenjem potpuno je posvećen svom radu i njegove misli konstantno preokupira snažni stvaralački naboj, želja za usmjerenjem svoga talenta i vizije. Za juvelira antikvara po ugovoru izrađuje lutku za izlog, modelovanu po uzoru na teško bolesnu siromašnu djevojku kojoj Platon nije ni platio za poziranje. Postaje opsjednut borbom sa Bogom, vrhovnim stvoriteljenjem i željom da popravi Njegovo djelo a to ga gura u siromaštvo i beznađe.
Nekoliko godina kasnije imućni gospodin Grilyo zatiče Platona na podu zatrpanog u haosu ateljea kako čeka da mu pomoćnik ubrizga spasonosnu dozu morfijuma. Na nagovor Grilya i za izdašni honorar ispijeni dizajner odlučuje se da mu uredi životni prostor koji bogataš želi da zove domom. U supruzi svoje mušterije prepoznaje Anyu, sirotu djevojku iz prošlosti. Ali ona tvrdi da se zove Marija i tu se potpuno urušava inače nestabilni svijet Platon Andreyevicha. Želi da zaprosi djevojku koju zove pogrešnim imenom, ali ona ga odbija zbog siromaštva u kojem živi. Kada nakon dokazivanja i mentalnog nadmetanja u partiji karata sa Grilyom stekne bogatstvo djevojka ga ponovo odbija i Platonov um misli samo na jednu stvar. – kako da dokaže da je to Marija Anya?
Rijetke objektivne kadrove reditelj koristi da smjesti mučenu centralnu ličnost priče (teško bi se moglo reći da je heroj) na spoljne ili unutrašnje u kojima je jednako izgubljen što svjedoči ostatak subjektivnih kadrova i česta promjena efekata fotografije, uključujući i česte krupne planove koji prate izbezumljeno lice umjetnika u potrazi sa savršenstvom.
Misterija djevojke istog lika a različitog imena je neiznenađujuća što ne umanjuje fantastični surealni naučno fantastični rasplet, preteča Alex Garlandovog Ex Machine. Šta se događa kada kreacija dobije svoju volju i odvoji se od stvaraoca? Da li je spreman da proguta istinu koja mu je sasuta u oči? Igranje sa zakonima prirode umjetnik mora da plati glavom.
Viktor Avilov je fenomenalan u glavnoj uloz dizajnera Platona Andreyevicha i svojim fotogeničnim karakterističkim izgledom plijeni i duge scene u kojima je samo on maestralno iznosi sa velikom lakoćom (fizičkim izgledom podsjeća na rođaka Klausa Kinskog). Scenografija igra veliku ulogu u naraciji a ambijentalni zvuci zloglasnih vrana se smjenjuju sa operskim pjevanjem i sint temom koja. Manje poznat naslov koji dotiče i triler i horor i naučno fantastični žanr a ustvari je arthouse drama ljudskog uma, arhetipske borbe umjetnika željnog da se uzdigne iznad mediokriteta, ostavi trag i suprostavi se okrutnosti neizbježnog zaborava.
filmaginacija.blog 