Semantička dvosmislenost naslova nije slučajna, pa iako priroda jeste okrutna, opstanak u njoj predstavlja često smrt i neprestanu borbu za preživljavanje; drugo značenje se više koncentriše na nasilnu stranu ljudske i animalističke prirode. Osim okrutnosti u prirodi u prirodi živih bića je da se iživljavaju nad dominantnijim od sebe, što dovodi do vršnjačkog nasilja, zlostavljanja, traumatičnog odrastanja a na kraju bezumne, surovo sprovedene osvete.
Kampovanje i šumski ambijent oduvijek su bili inspiracija i poprište krvoprolića plodonosnog podžanra – slasher horora. Nesigurnost koja proizilazi iz boravka na nepoznatom terenu koji je živ i svaki put drugačiji, gdje svaki šum označava novu borbu za opstanak i opasnost vreba iz mraka. Priroda je uvijek refleksija stanja ljudskog uma, pa za ubicu koji se pokrene nakon uklanjanja medaljona koji ga je držao upokojenog priroda je domaći teren, kreće se sa lakoćom neutabanim stazama dok sračunato masakrira kampere.
Specijalni efekti su fantastični i egzekucije su obilato krvave, ali nikada i usiljene, pa se neke događaju van ekrana, što ne znači da za ljubitelje živopisnih prosipanja utroba i mrskanja lobanja baštenskim alatima ostaju uskraćeni za bilo šta. Upravo delikatno uspostavljena mjera kasapljenja i preciznog kretanja ubice – grabljivca kroz šumu je suprotna uobičajenom haosu koji nastane u sličnim naslovima. Reditelj ne gubi vrijeme na karakterizaciju žrtava već kroz prirodni ambijent subjektivnom kamerom u trećem licu pokazuje superirornost tihog dječaka Johnnhya koji je stradao nakon smicalice koja je pošla po zlu.
Maska iza koje se krije čini ubicu gnusnijim nego što jeste iako je sav deformisan i očigledno jedan od ‘nesuperiornih’ primjeraka ljudske vrste. Sve što je različito ili odudara od društvenih normi predmet je ismijavanja a na terenu Majke Prirode se šanse izjednačavaju, pa napadači i zlostavljači postaju lak plijen za život u prirodi adaptiranog samotnjaka. Pozadinska priča i način na koji je zaustavljen ubica mogli bi upasti u oči probirljivim gledaocima kao neuvjerljivi, ali snaga slešera nikada nije ležala u konciznim fabulama.
Manijak koji pred nama istrebljuje sve ne može biti zaustavljen zato što je on proizvod ljudskog društva i djevojka koja jedina preživi nezgodu nailazi na ženu (Vicky iz Friday the 13th Part 2) koja u antiklimaktičnom, jezivo efektnom epilogu obrazlažu ponekad i pretjeranu okrutnost životinja u prirodi. Demonstracija sile, nadmoći i pomračenje svijesti se podrazumijeva za bića koja imaju svijest, međutim i životinje kasape jedna drugu bez želje za hranom, već dokazajući da i instiktom vođeni stvorovi u netaknutoj prirodi mogu da skrenu sa puta što čini čovjeka nemoćnijim nego što bi želio da prizna.
Ambijentalni zvuci bez ikakvog soundtracka i duga lutanja ubice praćena kamerom u trećem licu pojačavaju osjećaj beznađa dok broj ubijenih žrtava raste. Nagon za samoodržanjem je toliko jak da ovakva i slična iskustva preživjeli moraju obrisati iz sjećanja jer to je jedini način na koji se čovjek nosi sa ovom i sličnim tragedijama.
filmaginacija.blog 