Vulkan iz naslova Ixcanul, takođe poznat kao Volcán de Fuego, nalazi se u Gvatemali, u području koje je naseljeno žiteljima plemena Kaqchikel i drugim lokalnim zajednicama; nalazi se u lančanom planinskom području Srednje Amerike i jedan je od najaktivnijih vulkana u zemlji. Za lokalno stanovništvo, vulkani poput Ixcanula imaju duhovni značaj – oni su često smatrani svetim mestima, i ljudi ih povezuju s bogovima ili duhovima koji kontrolišu prirodu. Neki ljudi čak idu na vulkan da bi se molili ili obavljali rituale kako bi dobili blagoslov, zaštitu ili kako bi razgovarali sa višim silama, duhovima iz ključale magme.
Kaqchikel su autohtono pleme koje danas živi u regionu oko jezera Atitlán u Gvatemali. Oni su jedno od 21 plemena iz grupe Maya koje naseljavaju Gvatemalu i Meksiko. Tradicionalno su bili poljoprivrednici koji su gajili kukuruz, pasulj, bundeve i druge usjeve. Takođe su bili poznati po tkanju tekstila i izradi keramike. Pleme je imalo razvijenu civilizaciju prije dolaska španskih osvajača a njihov jezik, takođe nazvan Kaqchikel, još uvijek se koristi u njihovoj zajednici. U sadašnjosti jedinstveni jezik stvara barijeru u komunikaciji sa državnom administracijom što se pokazuje kao vitalan dio zapleta u prvijencu Jayra Bustamantea. Nakon španske kolonizacije, Kaqchikel su prošli kroz teškoće, ali i dalje čuvaju svoju kulturu i tradiciju.
Rediteljski debi Jayra Bustamantea je istinita priča koju mu je ispričala djevojka Maria koja je poslužila kao inspiracija za glavnu junakinju istog imena. To je priča o prostoj curi koja je društvenim normama uokvirena u domaćicu svog obećanog supruga, vlasnika plantaže Ignacija, koji joj obećava lagodan život u zamjenu za ljubav. Mlada djevojka željna spoznavanja života odbija da se pomiri sa činjenicama, naivno slijedi srce i upušta se u vezi sa sezonskim radnikom Pepeom koji mašta o odlasku u SAD. Maria želi da pođe sa Pepeom ali mladić ima drugačije planove nakon što iskoristi djevojčino neiskustvo i nevinost i ostavi je trudnu na cjedilu.
Jedini ljudi koji brinu o Mariji su roditelji a oni ne znaju ni za šta drugo osim život na farmi i ne mogu da joj pruže sve neophodne slobode koje osoba njenih godina ima u urbanim sredinama. Osvetoljubivi Ignacio ne zaboravlja tešku, pretrpljenu uvredu i prekršenu riječ roditelja pa koristi djevojčin nezavidan položaj da bi izvukao ličnu korist. Zastrašujuća je surovost, proračunatost i snishodljiv odnos bogatog zemljoposjednika prema svojim potčinjenima.
Nezavidan položaj žena u društvu osim kroz lik Marije prikazan je i muškim pogledima na svijet – otac komentariše nesrećan slučaj što je dobio ćerku, djevojka mora biti nevina, sačuvana za brak i ne smije nigdje da izlazi bez nadzora, a naravno da je sve to nemoguće postići u svijetu manipulativnih, nezasitih muškaraca koji u djevojkama vide novu recku u svom notesu.
Narativna struktura filma ima puno sličnosti s biblijskom pričom o Djevici Mariji i Isusu Kristu: djevojka po imenu Maria izgubi nevinost sa svetim entitetom (prikazana junakinja masturbira s drvetom u planini), zatrudni, ali izgubi dijete , a zatim pronalazi djetetovo tijelo nestalo iz groba – vješta rediteljeva referenca na mješavinu starosjedilačkim vjerovanja obožavanja prirode i katolicizma u kulturi Maja perfektno dočaranih u samom filmu.
Prisutnost magijskog realizma i slijepe religioznosti pomiješane sa paganskim ritualima su okovi ovih jednostavnih ljudi koji iz neznanja se prepuštaju predaju višoj sili kroz puko vjerovanje da će im se vratiti dobro. Praznovjerno ubjeđenje da trudna žena može otjerati zmije iz polja kafe da bi farmeri mogli da nastave sa žetvom je upravo Mariju osudilo na nemilosrdnu sudbinu gubitka djeteta, odbacivanje zajednice a u očima zakona jedino je ona odgovorna za nerođeno dijete. (Pravoj Mariji joj je nestala beba i završila je 4 mjeseca u zatvoru). Svi ritualni obredi iz bogatog folklora nisu dovoljni da raskrče put nesrećnoj junakinji, već se suočava sa realnošću situacije na najokrutniji mogući način.
Osjećaj bespomoćnosti je toliko snažan da i nama gledaocima zastaje knedla u grlu pri pomisli na realni užas sa kojim se suočila. San o boljem životu u Americi je ništa drugo do sanjarenje zanesene mladosti a početak identičan kraju pokazuje da djevojka nije nigdje odmakla od okvira iz kojih je pokušala da se iskoprca. Gledaocima ostaje satisfakcija i nada da je izbavljenje iz okova generacijske traume i predrasuda neznanja moguće, jer je reditelj potekao iz zemlje bez filmske škole a uspio je da se oslobodi predrasuda i stvori svoj savremeni unikatni filmski izraz koji cijeni i publika i kritičari.
filmaginacija.blog 