Sunce je visoko na nebu, obasjavajući zlatna žitna polja koja se prostiru koliko oko može vidjeti. Djeca trče kroz visoke stabljike pšenice dok njihovi bezbrižni glasovi ispunjavaju vazduh gledajući oblake koji lagano prolaze. Povjetarac lagano njiše stabljike, stvarajući nježan šum nalik morskim talasima. Bez obaveza i briga, Michele i društvo uživaju u toplini ljeta i slobodi koja dolazi s dugim, sunčanim danima. Jedan trenutak u kojem se sve mijenja dovodi do haosa u dječakovim mislima, jer nevina, dječija radoznalnost dovodi do otkrivanja mračne tajne odraslih.
Radnja se odvija u malom, izolovanom selu gdje su svi međusobno povezani. Izolacija pojačava osjećaj tjeskobe i beznađa, dok zajednica djeluje kao jedinstvena cjelina s vlastitim zakonima i moralom. Svijet odraslih je prikazan kao mračan i pokvaren, gdje su kriminal i pohlepa uobičajeni a cijela Micheleova familija i susjedi su saučesnici u bezdušnom zločinu, što dodatno komplicira njegovu percepciju svijeta.
‘Siroti’ mještani rade za okorelog milanskog kriminalca Sergia i lako prelaze granicu između sitnog kriminala i transformisanju u organizovanu kriminalnu grupu. Dva mjeseca odvojen od roditelja, silom okovani dječak Filippo u rupi se, tipičnom dječijom racionalizacijom miri sa sudbinom i prihvata sopstvenu smrt i cijele svoje porodice. Slijep od mraka podruma jedva može da otvori i potpuno je iznuren nedostatkom hrane i vode, toliko da misli za Michele koji ga je pronašao da je anđeo čuvar. Michele preuzima odgovornos na sebe i, u okviru svojih skromnih mogućnosti, počinje da se brine za vršnjaka, nesrećnu žrtvu kriminalnog umišljaja odraslih, predstavnika autoriteta u njegovom životu.
Kako odmiče vrijeme, pravi odrasli u priči Michele postaje sve zamišljeniji i otuđeniji kada postane svjestan užasa oko sebe i moralne dileme koju nosi njegova odluka da izabere pravi, teži put. Imajući u vidu djetinju nevinost ne može mu se zamjeriti da je prepuštanje bezbrižnim čarima djetinjstva. Dugi, ljetnji dani u momentu postaju teški jednom desetogodišnjaku jer je odrastao prije vremena i raspršio sliku o uzorima u svojem životu, uključujući i uvijek idealizovanu (+ Italia, hello :D) majku. Vizuelni elementi prirode i ljepote svijeta oko Michelea dodatno ističu mračnu stranu ljudske prirode s kojom se mora suočiti. U prirodi je sve ujednačeno i ne postoji svijest da kompromituje prirodno uspostavljeni balans.
Prijateljstvo između Michelea i otetog dječaka Filippa razvija se uprkos teškim okolnostima. Michele pokazuje izuzetnu hrabrost i empatiju, rizikujuću vlastitu sigurnost da bi pomogao Filipu. Prijateljstvo među djecom je čisto i neupitno pa i odnos Michelea i drugog dječaka iz sela Salvatorea ostaje neukaljan uprkos Salvatoreovoj izdaji, jer se dječak iskupljuje otkrivši novu lokaciju otetog dječaka. Film ističe snagu dječje odanosti i kako prijateljstvo može biti izvor moralne jasnoće i hrabrosti.
Zahtjev iskusnog, kritički priznatog italijanskog reditelja Gabriele Salvatoresa za direktora fotografije je bio jednostavan – za prikaz iz ugla dječije percepcije kamera cijelo vrijeme treba da snima sa dječije visine. Veliki broj dinamičnih scena u kojima kamera prati glavne junake snimljena je tehnički besprekorno, a idilični pejzaži suncem okupane žitne doline savršeno dobro kriju vrijeme dešavanja radnje, što se otkriva iz dnevnika koji mještani pomno prate.
Otmica obrađena u filmu je insipirisana istinitim događajem, a iz vješto skrivenih tragova (seoska izolacija i opijajuća kinematografija ruralnog kraja nas drži u neznanju većinu vremena o kojem je razdoblju riječ) zaključujemo da se radi o kraju 70. godina prošlog vijeka, što koristi razumijevanju motivacije za djelovanje Micheleovih roditelja i njihovih komšija. Radnička klasa je debelo ispaštala ubrzani zbog razvoj kapitalizma i naglog bogaćenja pojedinaca. Da bi obezbijedili osnovne uslove za život radili su za male plate donoseći ogromno bogatstvo svojim poslodavcima. Sindikalne organizacije su se štrajkom pošteno borile za svoja prava, dok su odrasli antiheroji ove priče izabrali lakši put, koji skupo plaćaju njihova djeca.
filmaginacija.blog 