U motelskoj sobi Alice razgovara sa suprugom o vantjelesnoj oplodnji. Ništa ne bi bilo neobično za ovu scenu da u prostoriji nije njen ljubavnik John. Djevojka popušta pod pritiskom i odlučuje da ostavi supruga a bjekstvo prekida tragičan slijedan događaja kada se nađe zatočena na benzinskoj pumpi na nišanu ludog snajperiste koji sa njom komunicira putem toki vokija.
Beskonačno dugu noć Alice pokušava da opstane dok utvrđuje iz kojeg pravca joj hujaju meci pored glave. Ubica je perfektno lucidan i sposoban za zvjerstva, što demonstira brutalnim egzekucijama. Igra grabljivca sa svojim plijenom se pretvara u psihološki obračun dvije strane suprostavljenih mišljenja. Obilježen od društva kao radikalni teoretičar zavjere odmah je obilježen kao republikanac, dok djevojka, zaposlena u marketing sektoru velike farmaceutske kompanije predstavlja, barem na papiru, ‘osviješćenu’ stranu, odnosno prosječnog demokratu željnog građanskih sloboda i mira u sopstvenoj kući.
Dvije krajnosti su jednako toksične i reditelj ne dozvoljava ni jednoj ni drugoj strani da poentira prateći sebične tokove misli, a najveća žrtva su upravo obični građani i mladi koji ispaštaju zbog zadrtosti racionalnih predstavnika. Oba stanovišta imaju svoju validnost ali ekstremnost kroz prostu generalizaciju zavađenih tabora dovodi do neizbježnog samouništenja. Glavna junakinja je preslaba da bilo šta preduzme a glasna u kritici dok manijakalni ubica ne može dokazati svoju poentu o evidentnom društvenom problemu iživljavanjem nad nedužnim ljudima.
Obije strane su plod američkog društva u debelom problem,u a toliko su umrljani licimijerjem, da i ludak i lucidna dama u nevolju izgledaju jednako izvještačeno kada žele da urade ‘ispravnu’ stvar ili dokažu poentu. Razrješenje je jednako besmisleno kao i njihova isključivost koja je dovela do prvobitnog konflikta. Ubica u Alice vidi oličenje problema cijelog sistema, jer ona svojim ponašanjem za ličnu korist, ojačava privatnu korporaciju. Lik ubice nikad nije prikazan a izostankom objašnjenja njegove motivacije se krije užas društva u kojem se krećemo okruženi neuračunljivim osobama spremnim da puknu pod bremenom opstanka u savremenom svijetu.
Psihološki triler sa elementima pukog preživljavanja postavljen je na jednostavnom, maltene banalnom zapletu dok se ispod te jednostavni krije složena kritika i diskecija jednog trulog, disfunkcionalnog sistema najveće kapitilističke sile u svijetu. Tokom cijele večeri i kompleksnog nadmudrivanja nije teško uvidjeti problematična uvjerenja obije strane. Poistovjećivanje sa djevojkom koju fenomenalno dočarava Camille Rowe je prirodno i ona je ipak uzemljenija u realnosti a kroz ličnu žrtvu, kontradiktornu njenim defetističkim uvjerenjima ipak dokazuje da nije sve tako crno kao što je ona percipirala ona dok je snajperista svjestan razlike između dobra i zla što njegove zločine čini još gnusnijim i uračunatijim.
Za razliku od Downrangea gdje snajperista na putu nasumice trenira pucanje na pokretne ljudske mete, ovaj ubica ima poentu koja je previše kontaminirana štetnim ideologijama pa je njegov jedini uspijeh da od glavne junakinje napravi žrtvu. Spasenje djevojčice ostavlja tanku nadu u bolje sjutra u koje su jednako, iz različitih uglova vjerovali i žrtva i njen dželat.
filmaginacija.blog 