Iza složenog procesa koji uključuje brojne neurološke mehanizme nalaze se uspomene, najličnije i najprivatnija čovjekova osjećanja. Bilo da se radi o lošim ili dobrim sjećanjima, ona služe kao oslonac u procesu formiranja iskustava i ličnih sistema vrijednosti pojedinaca. Na sastanku Anonimnih Alkoholičara Sylvia obilježava važan jubilej – 13 godina trezvenosti, direktno povezanih sa rođenjem ćerke Anne. Posao u dnevnom centru za odrasle osobe joj ne donosi dovoljna novca za pokrivanje životnih troškova, pa joj u pomoć priskače sestra Olivia, koja ima svoju srećnu porodicu i troje djece gdje je porok njene sestre tema koja se izbjegava. Sylvia nema nikakve odnose sa majkom dok manipulativna imućna udovica ne počne da se upliće u život unuke sa kojoj joj Sylvia brani kontakt.
Bezazleno humanitarno veče pretvara se u pakao za Sylviju kada je slijedi do kuće nepoznati muškarac. Da stvar bude joše gora čovjek provodi noć ispred njenog ulaza i u glavi junakinje se bude traume iz prošlosti i umišlja da je on jedan od njenih zlostavljača iz mladosti. Čovjek je zapravo Saul Shapiro, udovac koji uči da se nosi sa demencijom uz pomoć brata i nećake. Nakon što se oporavila od početnog šoka Sylvia postaje Saulova starateljka a njihov odnos postaje emotivno složen.
Oboje imaju različite vrste problema sa sjećanjem: Sylvia želi da zaboravi porodično zlostavljanje koje joj je definisalo veći dio života a Saul pokušava da živi sa teškom psihičkom bolešću koja vremenom može postati samo još teža i ozbiljnija. Romantični odnos dolazi spontano i prirodno, jer ni jedno ni drugo nisu srljali ka tome, prave ljubavi se među parovima događaju, tiho, nenametljivo i onda kad ih ljubavnici najmanje očekuju.
Život junakinje je sastavljen od rutina a iz najbolje namjere pokušava da zaštiti ćerku od spoljnih faktora koji su njoj upropastili mladost. Tinejdžerka ne može da razumije majkine razloge zato što ju je ona velikodušno poštedila traume ali jedino kroz istinu i kroz slobodu izbora djevojčica može da shvati, naizgled bezrazložno pretjerano zaštitnički stav majke. Saulovom stanju jedino iskreni romantični odnos pruža utjehu u poslednjim trenucima u kojima vlada sopstvenim razumom. Teško je društveno prihvatljiv odnos između ljudi sa toliko emocionalnog prtljaga i sa takvom psihičkom dijagnozom. Upravo kreirajući zajedničku uspomenu u sadašnjem trenutku najbolje pomažu i iscjeljuju jedno drugo.
Dobro je vidjeti da Jessica Chastain i nakon osvojene najvrijednije nagrade za glumu dobro bira uloge, a na njenu preporuku za ulogu Saula angažovan je Peter Saarsgard i hemija među njima je nevjerovatna. Možda je ostalo još malo prostora za detaljniju karakterizaciju i motivaciju junaka ali to ne umanjuje kvalitet ostvarenja španskog reditelja Miguel Franca, pa kao konačni proizvod dobijamo složenu psihiošku dramu uz interesantan pogled na dvije različite osobe koje vuku traume vezano sa sjećanja.
Više puta u toku filma se čuje legendarna pjesma 60ih Procol Harum – Whiter Shade of Pale i veoma se adekvatno uklapa u opis filma objašnjenje tekstopisca o značenju stihova:
‘Kao slagalica za koju imaš jedan dio, onda izmisliš ostale da bi se uklopili. Trudio sam se da proizvedem uobičajeno raspoloženje, tipičnu priču u kojoj djevojka napušta mladića sa plafonom koji je odletio’.
filmaginacija.blog 