Debitantsko ostvarenje J. Michael Muroa dostiglo je legendarni status među obožavaocima hibridnog žanra horor / komedija. Fešta B produkcije, šarena paleta (ha!) vrhunskih specijalnih efekata, bezukusnih šala i surovih smrti natopljenih krvlju i sluzi ostavlja gledaoce zapanjene. imajući u vidu da su rediteljevi roditelji vlasnici auto otpada ne iznenađuje izbor lokacije za poprište bizarnih događaja. Očigledna je i dominantna satirična nota i rediteljev kritički odnos prema siromaštvu, alkoholomizmu i marginalizaciji unesrećenih, pogotovo onih bez krova na glavom.
Na ulicama New Yorka beskućnici pokušavaju da zadovolje svoju žeđ za jeftinim alkoholom uz pomoć kojeg bi mogli na nekoliko sati da zaborave na svoj položaj na dnu klasne ljestvice, u talogu ljudskog društva. U jurišu na laku zaradu vlasnik diskonta stavlja u promet alkohol sumnjivog kvaliteta po imenu Viper, koji je pronašao skrivenog u zidu svog podruma, a greote da se baci pored toliko žednih usta. Problem je što konzumenti Vipera ili eksplodiraju iznutra ili počnu da se otapaju u bezobličnu, šarenoliku masu.
Reditelj prikazuje mračnu stranu Amerike bez uljepšavanja sa izopačenim otpadnicima društva koji pokušavaju da nađu svoj komad mira na auto otpadu. Fred i Kevin su glavni junaci na papiru, ali naslov filma se odnosi na sve likove koji su se pojavili i predstavljaju talog društva. Fredov drugar Burt pruža nezaboravni komični odušak i na vedriji način obrađuje temu krađe zbog preživljavanja. Bronson, uznemireni ratni veteran upravlja otpadom fizičkim terorom i vidnim neliječenim PTSP-om. Njegovo oružje je naoštrena butna kost kojom sakati svoje neprijatelje, a i sve koji mu se suprostave. Glavni potrčko i ulizica Wizzy se namjerio na Fredija koji uživa u skromnom životu bez doma, zabarakadiran u svojoj tvrđavi od guma.
Ubrzo se policija upoznaje sa misterioznim smrtima pijanih uličara a inspektor Bill (nekada pravi njujorški policajac) ima problema sa bijesom što demonstrira u mizoginoj raspravi sa slučajnom prolaznicom. Njegov način funkcionisanja je prolazak glavom kroz zid bez obzira na prepreke što ga vodi u legendarni obračun sa Bronsonom.
Da bi priča dobila autentični njujorški šmek u mizoginom podzapletu se pojavljuje mafijaš Nicky Duran (Larry Barese iz Sopranosa) čija je pijana djevojka doživjela tragičan (malo je reći bizaran) kraj na autootpadu. Svi junaci su savršeno vjerodostjni predstavnici Velike Jabuke dostojni prezira i njihovo šaroliko skončavanje je komično zadovoljajuće i mami osmijehe čak i onima koji nisu ljubitelji splattera.
Veliki je broj razloga zbog čega Street Trash eksploatacioni El Dorado. Bizarni svijet klošara koji eksplodiraju nakon konzumiranja sumnjivog alkohola i manijakalni veteran iz Vijetnama kao njihov kralj; Pravi vlasnik otpada ne preza ni od nekrofilije da ugasi svoj seksualni nagon; tuče pesnicama, kasapljenje ekstremiteta, defekacija, nezrele šale; bespotrebna golotinja; Burtov šoping; kultna scena sa toaletom; originalna upotreba muzike da bi se stvorio neobičan i eksperimentalan efekat uz skromnih 500. 000$ budžeta višestruko su se isplatile brojnim reizdanjima u XXI vijeku, a projekcije na velikom platnu žanrovskih festivala potvrđuju relevatnost ekscentričnog naslova.
filmaginacija.blog 